Time je Dodik, po principu “švedskog stola”, ponovo izabrao nešto što mu odgovara kako bi riješio jedno političko pitanje zaboravljajući da po brojnim drugim nije htio ni da čuje za ovaj kriterij.
Naime, pitanje uvažavanja popisa iz 1991. godine kao osnovnog kriterija za rješavanja niza institucionalnih pitanja u BiH, Dodik je nebrojeno puta žestoko odbacivao.
Naprimjer, povodom usvajanja novog Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima RS, koji se 2016. godine vratio na razmatranje Narodnoj skupštini RS, Dodik je odbio potpisati zakon zbog toga što su u njega uvršteni amandmani kojima se propisuje da struktura zaposlenih mora odražavati nacionalnu strukturu stanovništva u skladu s rezultatima popisa iz 1991. godine.
On je tada tvrdio da je odrednicu o popisu iz 1991. godine u Ustavu RS-a nametnuo visoki predstavnik i da ona ne može da se primjenjuje, jer nije relevantna i ne stoji ni u Ustavu BiH.
Šest godina ranije, za Dodika je popis iz 1991. bio sumnjiv “jer ga je pratilo niz spekulacija i nikad ga nije verifikovao nijedan zvaničan organ tadašnje BiH”. Tada je Dodik poručio da SNSD neće glasati za popis stanovništva po zakonu iz 1991. godine.
“Spekulativna je, podmukla i smišljena namjera bošnjačke elite koja posljednjih 20 godina pokušava etablirati rezultate popisa iz 1991. godine, a, s druge strane, struktura vlasti i nacionalni balans u BiH uređeni su Ustavom i Dejtonskim mirovnim sporazumom i ne mogu se regulisati zakonom”, rekao je tada Dodik.
Dodik je i tokom aktivnosti koje su prethodile provođenju popisa u 2013. godini pravio zbrku zbog metodologije koja se poziva na popis iz 1991. godine.
Godinu ranije Dodik se oštro protivio i izmjenama Izbornog zakona koji se odnosi na Srebrenicu, prevashodno zbog zahtjeva da se primijeni popis stanovništva iz 1991. godine.