Prosto rečeno, bilo kakva kritika, šala, karikatura, primjedba, psovka ili mim na račun nekoga od političara “Trojke”, njihovih poltrona, pudlica i ostalih simpatizera može vas koštati višegodišnje robije. Čini se da trenutni režim “Trojke”, koji uz podršku nekoliko ambasada vlada Sarajevom, smatra da je upravo kucnuo čas za takvu vrstu poteza.
Mokri je san gotovo svake vlasti da uvede neku vrstu verbalnog delikta za sve one koje smatra svojim ideološkim oponentima, one koji imaju ne tek politički drugačija stajališta već sasvim drugačije i različite, te time nepomirljive sisteme vrijednosti i svjetonazore. Razlog zašto ovakvi snovi obično ostaju mokri jeste zdravo višestranačje u kojem je vladajuća većina svjesna da kad-tad može postati bivša vlast i manjina te se tako naći na drugom kraju štapa izložena udarima represivnih zakona koje je sama donijela i zloupotrebljavala.
Naravno, uvijek ima izuzetaka koji se uglavnom tiču trijumfalističke euforije vladajuće većine i njenih kadrova, koji u zanosu pobjede smatraju da imaju dovoljnu skupštinsku većinu, podršku javnosti, represivnog aparata ili nekih vanjskih centara moći za nametanja zakona koji će važiti isključivo za njihove oponente, a ne za njih same.
ZAKONSKO OBRAČUNAVANJE S NEISTOMIŠLJENICIMA
Čini se da trenutni režim “Trojke”, koji uz podršku nekoliko ambasada vlada Sarajevom, smatra da je upravo kucnuo čas za takvu vrstu poteza. Naime, Skupština Kantona Sarajevo uzela je u razmatranje Prijedlog Zakona o kažnjavanju govora mržnje, kojim su propisane kazne i do pet godina zatvora. Ovaj zakon, koji je predložio nekadašnji član Naše stranke, a danas samostalni zastupnik Damir Marjanović, nije samo pokušaj da se govorom mržnje na prostoru Kantona Sarajevo označi bilo kakva kritika LGBT agendi i rodne ideologije, već da se doslovno ponovo uvede verbalni delikt.
Iako svako doba ima svoje specifičnosti, tendencija je uvijek ista, cenzura i samocenzura pokušava se uvesti zbog navodne brige za opće dobro i društveni mir koji narušavaju mrzitelji, koji umjesto da se prilagode vladajućem zeitgeistu, glasno, drsko i bezobzirno oponiraju dominantnom duhu jednog vremena. Nekada su takvi problematičari etiketirani kao neprijateljska reakcija, narodni neprijatelji, provokatori, fašisti i tome slično, a danas ih se dehumanizira terminima kao što su trolovi ili botovi. Tako je i s parolama kojima se pravda uvođenje verbalnog delikta. Nekada je to bila nužna mjera radi očuvanja tekovina socijalističke revolucije, a danas je u pitanju borba protiv govora mržnje. Naravno, ostaju nedorečeni ključni element i moment, šta to sve tačno, osim otvorene prijetnje nasiljem, predstavlja govor mržnje i ko će imati ekskluzivno pravo da tumači tako široko definiran termin koji se krajnje subjektivno razumijeva. A nedorečeni ostaju s dobrim razlogom.
Jer privilegiju tumačenja ovakvih zakona za sebe zadržavaju oni koji misle da su politički i kulturološki dominantna snaga u jednom društvu. Oni su ti koji će definirati šta je pogrdan, uvredljiv i uznemiravajući govor koji potiče na nasilje, mržnju i diskriminaciju, a šta nije. Nemojmo zaboraviti da se bilo kakva kritika, ma kako blaga bila, može tumačiti kao pogrdna i uznemiravajuća. Isto tako, i svaka objektivna istina, kao što je recimo naučna činjenica i biološki aksiom da postoje dva spola, može biti tumačena kao poticanje na mržnju i diskriminaciju onih koji zagovaraju rodnu ideologiju. Možda smatrate da je legaliziranje istospolnih brakova i ozakonjenje usvajanja djece takvim parovima krajnje degutantna društvena travestija? Sasvim je izvjesno da će vas kad-tad neko od bezbrojnih NVO LGBT aktivista optužiti za govor mržnje, a kantonalni sud možda i osuditi na više godina robije! To je ono što Marjanović pokušava uvesti.
Pogledajmo samo kako je u svaki stav svakog člana zakona uveden termin “rodni identitet” i izjednačen s rasom, spolom, nacijom, etnijom i ostalim identitetskim karakteristikama. Poseban problem predstavlja stav 4. člana 2 ovog predloženog Zakona, kojim se traži kazna zatvora od tri godine zbog “proganjanja organizacija ili pojedinaca zbog njihovog zalaganja za ravnopravnost ljudi”? Naravno, pod ovim se prije svega misli na mnogobrojne LGBT aktivističke organizacije, te je očita namjera da se na samocenzuru natjeraju svi oni koji i pomisle da ih kritiziraju. No treba biti sasvim svjestan da danas na zapadu, odakle i dolaze ovakve vrste podlih inicijativa, legitimnu “borbu za ravnopravnost ljudi” predstavlja ne samo podrška maloljetničkim “promjenama spola” bez saglasnosti roditelja i staratelja već i otvorena normalizacija pedofilije te “humanizacija” pedofila.
OKUPACIJA U DVIJE SLIKE
Ne treba zaboraviti ni to da bi Marjanovićeva inicijativa bila mrtvo slovo na papiru da “Trojkina” vladajuća skupštinska većina ne smatra kako joj to ide u korist. Već izvjesno vrijeme primjetna je panika u redovima “Trojke” i njenih saveznika koji smatraju da im opada podrška javnosti jer gube bitku na medijskom planu. U “Trojci” su sasvim svjesni da ubrzano gube medijski monopol, naročito na društvenim mrežama, te otuda sve napadniji pokušaji da sve oponente, kako iz svijeta politike, medija, kulture kao i reda običnih građana, dehumaniziraju i predstave kao nekakve “SDA botove”.
Time se želi ustvrditi kako to nisu legitimni građani s legitimnim mišljenjima i stavovima već nekakvi lažni ljudi čija su mišljenja ekstremna i opasna i koje stoga treba cenzurirati. A to režim “Trojke” želi učiniti u dva poteza. Prvi je već spomenuta dehumanizacija i negiranje prava na javnu riječ, pa se svaka kritika, svaki suprotni stav, svako različito mišljenje tumači kao prijetnja, popularno “crtanje mete na čelo”. A drugi je, naravno, djelovanje u skladu s ovakvom vrstom zakona, pa će nakon medijske pripreme reagirati represivni aparat, policija privoditi, a pravosuđe kažnjavati i zatvarati sve one koje mediji i simpatizeri “Trojke” označe kao širitelje “pogrdnog, uvredljivog i uznemiravajućeg govora koji potiče na nasilje, mržnju i diskriminaciju”.
Prosto rečeno, bilo kakva kritika, šala, karikatura, primjedba, psovka ili mim na račun nekoga od političara “Trojke”, njihovih poltrona, pudlica i ostalih simpatizera može vas koštati višegodišnje robije. U isto vrijeme, “Trojkini” medijski megafoni nastavit će svakog neistomišljenika označavati kao “SDA bota” ili “SDA lobanju”, pripadnikom “balijske UDBE” ili “Bakirovih odreda smrti”, nastavit će pozivati na obračun s “bračnim parom Čaušesku”, i dalje će prijetiti obračunima i mafijaškim vendetama svima onima koji se usude kritizirati članove njihove genetski predodređene porodice, pozivati na “dozirano nasilje” spram pristalica SDA i tome slično. To će biti nedodirljiva, ali krajnje selektivna sloboda govora. Za odabrane, one strankom ili genetikom predodređene.
Sve ostale čeka verbalni delikt. Zbog svega navedenog, od životne je važnosti za budućnost našega društva, za našu teško osvojenu i tolikom krvlju plaćenu slobodu, oboriti ovaj Marjanovićev zakon, ne dopustiti da bude usvojen. Glasati protiv ovoga zakona čin je vrhunskog patriotizma, društveno korisno djelo prve kategorije, politička zlatna medalja i dobro djelo. Društveno odgovorni i patriotski opredijeljeni skupštinski zastupnici, naročito oni iz SDA, morali bi učiniti sve što je moguće da ovaj zakon ne bude usvojen. To je doslovno pitanje naše sutrašnje slobode govora i ljudskih prava.