Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija(BANA) je odgovorila predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću na, kako navode, necivilizirane i separatističke izjave protiv Bosne i Hercegovine, govora mržnje, negiranja genocida nad Bošnjacima, uvreda Majki Srebrenice…
BANA u odgovoru oštro osuđuje govor mržnje, krajnje necivilizirane izjave i uvrede koje Milanović već nekoliko godina plasira u javnost sa pozicije predsjednika RH prema Bošnjacima – žrtvama srpskog genocida i hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata.
“Islamofobičnim i šovinističkim porukama, narcisiodni predsjednik Zoran Milanović širi mržnju prema državi Bosni i Hercegovini, pripadnicima njenog većinskog naroda – Bošnjacima, i otvoreno podupire hrvatske i podržava srpske separatiste, sudionike i nasljednike genocidne i UZP politike iz ratnih 90-tih”, navodi BANA u samom uvodu.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović umjesto da poštuje ljudske i susjedske principe, protežira pozitivne vrijednosti demokracije, mira i međusobnog dobra, posebno kada se zna kakve obime zla ‘90-tih godina je počinila hrvatska velikonacionalistička politika u Bosni i Hercegovini iza kojih su na stotine nevinih žrtava teških ratnih zločina, genocida-, pobijeni i spaljeni bošnjački civili Ahmića, Stupnog Dola…, zloglasni logori smrti, pa sve do sprženog Mostara i srušenog Starog Mosta…
Sol na ranu
Umjesto da sa pozicije predsjednika Hrvatske izrazi duboko žaljenje, zatraži oprost i uputi izvinjenje preživjelim žrtvama, kako bi se zaliječile rane iz prošlosti, Milanović, fašiziodnim izjavama u kontinuitetu sipa sol na otvorene rane. Rane koje su poslije svojih krvavih pohoda iza sebe ostavili njegovi zloglasni sunarodnici, s vrha piramide političke i vojne vlasti zločinačke paradržavne tvorevine „Herceg-Bosne.“ Zbog toga su u Den Haagu i osuđeni na višedecenijske kazne robije kao i paradržavni velikohrvatski projekat.
Uz sve to, predsjednik Milanović u namjeri ostvarivanja velikohrvatskog nedovršenog Tuđmanovog i Bobanovog plana podjele Bosne i Hercegovine, a po laktaškim farmama dodvoravajući se velikosrpskim separatistima, negira genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, a time i presude najvećih internacionalnih sudova Ujedinjenih nacija, kao i Suda u BiH, te presude sudova drugih država koje su ratne zločince uhapsili na svome teritoriju i osudile ih za genocid.
Milanović politikanskim izjavama također pokušava obezvrijediti usvojene rezolucije kojima je bezrezervno osuđen genocid nad Bošnjacima u Srebrenici a koje je usvojio Eurpski parlament, Kongres SAD, Parlament Kanada i brojnih drugih država, među kojima i Sabor Republike Hrvatske. Na taj način predsjednik Hrvatske pokazuje i dokazuje da ne poštuje institucije pomenutih država i njemu svojstvenim jezikom mržnje nastoji obezvrijediti odluke njihovih najvećih zakonodavnih tijela.
O uvredi Majki Srebrenice
Posebno ističemo, predsjednik Hrvatske Milanović je u više navrata, tokom svojih javnih obraćanja, govorom mržnje otvoreno uputio uvrede na račun Majki Srebrenice koje se, evo već treću deceniju, dostojanstveno bore za istinu i pravdu, tražeći posmrtne ostatke svoje djece koju su im srpski zločinci iz naručja oteli, zatim brutalno poklali i pobili u julu 1995. te u cilju prikrivanja tragova planetarnog zločina pokopavali u masovnim grobnicima, koje su po potrebi režima Beograda izvršioci sa Pala kasnije premještali na bezbroj lokacija…
Nismo zaboravili i podsjećamo, Milanović u svojstvu premijera Hrvatske 11. jula 2012. samoinicijativno se najavio i došao u Memorijalni centar žrtava genocida u Potočarima u Srebrenici, prisustvovao je kolektivnoj dženazi žrtava genocida, i tada je izjavio: „Ono što je doživio uzvišeno i strašno tužno, puno tužnije nego što sam mislio kad sam ovamo dolazio. Naprosto neshvatljivo da se genocid dogodio… Slična tragedija mogla se dogoditi i Bihaću“.
Znači da je Milanović tada dobro znao da su Dodikovi sunarodnici u liku veliko-srpskih zločinaca Miloševića, Karadžića, Mladića & comp., izvršili genocid nad Bošnjacima. Znao je to i Milanovićev kućni ljubimac Milorad Dodik, kada je osvajao srca međunarodnih probisvjeta u Bosni i Hercegovini samo da uzjaše na vlasti u Banja Luci.
Tada je Dodik govorio, baš kao i Milanović, o strašnim brojkama zločina genocida u Srebrenici, a nije krio i da su mu dobro poznate višemilionske pljačke koje su počinili srpski zločinci, Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Zalagao se Dodik tada da budu uhapšeni i odgovaraju u Haagu, da se skine kolektivna ljaga sa srpskog naroda. Napokon, kada su zločinci locirani, uhapšeni i zamandaljeni utamničeni iza haških rešetaka, Dodik je tada počeo svetosavski naricati i ćosićevski svjedočiti o njihovoj nevinosti, tražeći da ih puste na slobodu. Dno dna!
Zločinci Karadžić i Mladić su osuđeni na doživotne kazne zatvora, što će trajno ostati zapisano u historiji Bosne, Europe i Svijeta o sramnoj ulozi srpskog rukovodstva, političkog i vojnog, u Srbiji i paradržavnoj tvorevini, koju su stvorali na genocidu krvlju i kostima nevinih Bošnjaka i drugih građana Bosne i Hercegovine koji su bili smetnja planu stvaranja velike Srbije.
Naravno, Milanović bi morao proučiti sudske presude Tribunala u Haagu, da sazna obime ratnih zločina koji je u Bosni i Hercegovini počinila hrvatska politika, Vojska Hrvatske i njihovo zločinačko krilo HVO-a, sve radi utemeljenja zločinačke paradržavne tvorevine.
Nakon svega, u vremenu dok se Milanović borio za udobniju fotelju, Majke Srebrenice su se borile i za istinu o žrtvama Vukovara, davale majkama podršku da istraju u svojoj borbi, kao i majkama drugih mjesta u kojima su djeca i civili pobijeni od strane srpskog agresora.
Naučiti lekciju o bosanskom i bošnjačkom dostojanstvu i inatu
Sve u svemu, Milanović i neonacistički pajtaši trebaju dobro naučiti lekciju o bosanskom i bošnjačkom dostojanstvu i inatu. Bošnjaci su poznati da su miroljubiv narod, nikada nikoga kroz historiju nisu napali, nisu genocid izvršili, ali neće dopustiti gaženje, ponižavanje i nestanak države Bosne i Hercegovine i ponavljanja genocida koji bi doveo do njihovog konačnog nestanka.
Shvatili smo poruke mržnje i prijetnji predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, ali on neka dobro zna i upamti da Bosna ima dosta sinova i kćeri koji neće dopustiti ponovno nasrtaje na Majke Srebrenice i Bosne i na kosti njihove nevine djece – žrtava genocida. Ima Majki Srebrenice kojima su srpski zločinci ubili i po šest sinova. Sigurno da je to čula gospođa Đurđica Gina Milanović, majka hrvatskog predsjednika; hoćemo da vjerujemo da se ona majčinski suosjeća sa nevinim žrtvama genocida, porodicama i Majkama Srebrenice. A, trebala bi ona znati da njen sin Zoran ima kranje neljudski pristup i odsutnost pijateta prema žrtvama genocida, negira genocid i da u sebi nosi mržnju prema Bošnjacima i Majkama Srebrenice. To govori o njegovom neodgoju, nedoraslosti, narcisiodnosti i ustašiodonosti. Hoćemo da vjerujemo da ga majka Đurđica nije tome učila, ali jadna je ona kakvu je spodobu u naručju nosila. Jadan je i Milanović ali i svaki onaj koga stignu teške suze Majki Srebrenice kojima su pobijena djeca samo zbog imena i identiteta!!!
Javno ograđivanje od Milanovićevih izjava
Sabor Republike Hrvatske kao i SDP Hrvatske, ako se smatraju dijelom napredne svjetske civilizacije i europske vrijednosti, trebali bi se javno ograditi i osuditi izjave predsjednika Milanovića kojima negira genocid i vrijeđa Majke Srebrenice.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u skladu sa slovom zakona morali bi se napokon pozabaviti izjavama Milanovića i drugih ličnosti koji negiraju genocid u Srebrenici. Nadležene državne institucije BiH, MUP i SIP-a, obavezne su se pozabaviti nedržavničkim i iligalnim posjetama političara iz susjednih država na tlo naše domovine.
Na kraju, neka upamte dušmani, Bosna ima dobre sinove i kćeri kojima ne smetaju zvona sa crkvi, katedrala i manastira, a niti kako se križa Milanović i kako se krsti Dodik, ali oni i njima sličnim htjeli ili ne, morat će naviknuti na ljepotu ezana. Najzad, Bošnjaci su u svojoj državi i nisu nikome i nikada rušili crkve i vjerske objekte, a o Milanovićevim i Dodikovim krstašima najbolje govori preko šest stotina srušenih džamija samo u periodu 1992 – 1995.
Nepobitna je činjenica koju svjedoči vrijeme, svi oni koji su Bosni radili o glavi, ostajali su bez svoje!, zaključuje Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija u odgovoru.