Za nap.ba piše Rasim Belko
U vremenu dok se u bosanskohercegovačkoj javnosti vodi polemika o integritetu izbornog procesa i navodnom spasu u uvođenju tehnologija, sazivi predstavničkih tijela na državnom nivou i na nivou entiteta FBiH pokazuju da su izbornu volju građana otuđili predsjednici stranaka i to sve u skladu s Izbornim zakonom.
Vrlo jednostavnom igrom brojeva lako se dođe do zaključka da ni Schmidtova Vlada FBiH, koja je nametnuta suspenzijom Ustava FBiH, ali ni državna vlada nisu produkt izborne volje građana Bosne i Hercegovine.
Zakonodavni i izvršni okvir vlasti u našoj zemlji doveden je tako u zavistan položaj od kompenzacijskih mandata, a ti mandati su zapravo spiskovi užih stranačkih rukovodstava na kojima se najčešće dijele utješne nagrade kandidatima koje narod nije izabrao.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije broji 98 zastupnika. U tom predstavničkom tijelu, u kojem bi po Ustavu i Izbornom zakonu trebalo da sjede predstavnici građana, skoro četvrtinu zastupnika čine predstavnici stranaka. Jer, 25 zastupnika izabrano je s kompenzacijskih listi koje su kreirali lideri i uža rukovodstva stranaka.
Većinu u Predstavničkom domu čini 50 zastupnika, a aktuelna parlamentarna većina ima 51 “ruku”. U toj većini je i 15 zastupnika koji su izabrani s kompenzacijskih listi, dakle stranački predstavnici. Tako je Vladu Federacije, koju je nametnuo Schmidt a podržao 51 zastupnik, zapravo podržalo 36 izabranih i 15 instaliranih zastupnika. Tako gledano, Vlada Nermina Nikšića apsolutno nema podršku naroda, jer je u dvosmjernom procesu izbora (Schmidtovom i parlamentarnom) nije podržao narod.
Poređenja radi, ulogu u Vladi FBiH dobile su stranke Narod i pravda i Naša stranka. Te stranke u Predstavničkom domu imaju ukupno 13 zastupnika. Od toga su osam zastupnika birale stranačke centrale, a pet narod. Samo dva zastupnika Naše stranke izabrao je narod, a 4 su s kompenzacijske liste, dok je tri zastupnika NiP-a izabrao narod, a četiri Konaković i rukovodstvo.
I onda bi Schmidt da priča o integritetu izbora! Možeš misliti.
U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine od 42 zastupnika 30 je izabrao narod, a 12 stranačke centrale. Dakle, skoro trećinu zastupnika u predstavničkom tijelu nije izabrao narod.
U parlamentarnoj većini Predstavničkog doma PS BiH sjedi šest probranih zastupnika sa stranačkih spiskova, pa je tako i Vijeće ministara BiH direktno produkt volje stranačkih prvaka a ne narodne volje.
Narod i pravda primjerice u Predstavničkom domu BiH ima dva kompenzacijska i jednog izabranog, dok je u Našoj stranci omjer 1:1. Demos i “Ujedinjena Srpska”, stranke iz manjeg bh. entiteta Rs imaju zastupnike koje su oni izabrali kao kompenzacijske, nemaju zastupnike koje je narod birao.
Priča o demokratičnosti izbora nije ono što priča njemački šalabajzer u fotelji visokog predstavnika. Jer, da bi predstavnička tijela birao narod, što je uslov demokratije, mora biti ukinut kompenzacijski mandat i to bi vodilo ka poštenim izborima.
Isto tako, ka poštenim i prije svega demokratskim izborima vodilo bi i to da recimo visoki predstavnik, međunarodna zajednica i svi drugi akteri priče o izborima izmijene Ustav i Izborni zakon integrišući u njenga odluke Ustavnog suda BiH, ali i Evropskog suda za ljudska prava.
Sve dok ne bude tako, odnosno dok svakom građaninu ove zemlje ne bude omogućeno da bira i bude biran tamo gdje živi, niko, pa ni Schmidt nema osnova da priča o izbornom zakonu, njegovoj demokratičnosti, transparentnosti i slično.
Odavno je utvrđeno da demokratija instalirana u Bosni i Hercegovini ne postoji u tom obliku nigdje u svijetu i stoga nam nisu potrebna rješenja koja će tu pogrešnu postavku dotatno pokvariti. Vlast koju imamo nisu birali građani, a sada bi da nam nametnu skupe tehnologije preko kojih nam još i Putin ili neko drugi može odrediti rezultate izbora i sastav vlasti.
Ili je možda ambasador Murphy ubijedio Schmidta da će samo Washington moći da utiče na izborne rezultate. Sve je moguće!