Za Patriju piše: Muamer Bandić, član Predsjedništva SBiH i zastupnik u Skupštini KS
Kada populistički narativ, kojim već godinama ispiraju mozak građanima Sarajeva, ne funkcioniše kako bi se održala lažna slika napretka, onda lažni liberali i ljevičari kopiraju svog preporođenog partnera iz Šumske Milorada nije bio genocid Dodika u uvođenju istočnjačke demokratije ruskog tipa.
Bez imalo obzira ili stida se krše zakoni, poslovnici i procedure, kako bi se ostvarili lični interesi pojedinaca koji dobro kotiraju u klijentelističkom sistemu Trojke. Pri tome se brišu gotovo sve razlike između političkog i profesionalnog angažmana, između zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, čime se poništavaju svi kontrolni mehanizmi parlamentarne demokratije i uvodi tiha Putinovska diktatura.
Vlada KS više ne razgovara sa predstavnicima radnika, već im drsko nameće jednostrana rješenja. Socijalni dijalog je u ovom slučaju zamijenjen pendrekom, pa se ide čak dotle da se zabranjuju javna okupljanja sindikata.
Sloboda govora i pristup informacijama ne samo da postaje ograničen za građane, već i za nas zastupnike u Skupštini KS. Onima koje vlast smatra nepodobnima se oduzimaju prostorije, ne daje nam se uvid u javnu potrošnju, a sada su došli do te tačke da nam ne daju pristup ni žalbama građana i uposlenika upućenih Skupštini KS.
Ne znam čemu toliki strah od pitanja građana ili od kritičkog mišljenja unutar skupštinskih klupa, kada pod njihovom vlašću u Sarajevu teku med i mlijeko? Barem bi ovi ljudi, koji se očigledno lažno predstavljaju kao liberali i ljevičari, trebali znati da liberalizam i socijalizam počivaju na kritičkom promišljanju društva kao temeljnom konceptu društvenog razvoja.
A kritičkog promišljanja nema bez sukoba mišljenja kroz koje se kreira za društvo najbolje rješenje i kritičkog promišljanja nema u društvu gdje vlast skriva informacije od javnosti.
Ne mogu da se ne pitam kakva je to vlast koja se plaši otvorenog javnog dijaloga i istine!? Demokratska i transparentna sigurno nije, barem ne po evropskim standardima. Po svojim „demokratskim“ standardima u praksi, vlast Kantona Sarajevo sve više slijedi Šumske i Ruske stranputice, odnosno uvodi nam partitokratsku oligarhiju, u kojoj se sve informacije dijele u uskom krugu genetski odabranih pojedinaca, te su sve odluke podređene njihovim ličnim interesima, a ne općem dobru društva ili građana.
Onemogućavanje anonimnih predstavki u uređenim državama predstavlja ozbiljan oblik ograničavanja slobode izražavanja i mogućnost pojedinaca da bez straha prijave nepravde, korupciju ili druge nepravilnosti.
Bez anonimnih prijava nema transparentnosti rada izvršne vlasti jer nepravilnosti ostaju skrivene, a što u konačnici narušava povjerenje u institucije, te može imati negativne posljedice po društvo i demokratske procese.
Ideali na kojima počivaju moderna evropska društva – jednakost, solidarnost i sloboda – ovdje su tek šarene laže kojima se putem medija hrani sirotinja.