Predsjedavajuća Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović stavila je veto na zaključak Predsjedništva s redovne sjednice održane u ponedjeljak, a kojim ova institucija traži asistenciju EUFOR-a u privođenju rukovodstva Republike Srpske.
Na pomenutoj sjednici Predsjedništvo je zaključak izglasalo s 2:1, jer su Željko Komšić i Denis Bećirović glasali ‘za’.
Zbog veta Cvijanović, za srijedu je zakazana sjednica Narodne skupštine RS-a na kojoj će trebati dvotrećinska većina glasova da bi veto bio uvažen.
U dokumentu u kojem se pozivaju poslanici na sjednicu Narodne skupštine Cvijanović je ponudila i objašnjenje zašto je odlučila uložiti veto.
Kako je rekla, glasala je protiv ovog zaključka i navela zašto smatra da je destruktivan po vitalne interese RS-a:
“Kao srpski član Predsjedništva BiH odlučila sam da iskoristim pravo koje mi je dodijeljeno Ustavom Bosne i Hercegovine te da na predmetni Zaključak uložim veto s ciljem pokretanja ustavnog mehanizma zaštite vitalnog entitetskog interesa jer smatram da postoji štetan i destruktivan uticaj po interese RS-a i srpskog naroda, sa čije teritorije dolazim i čiji narod predstavljam”, navela je.
Smatra da je Zaključak Predsjedništva Bosne i Hercegovine neprihvatljiv iz više razloga.
“Ne samo jer istim Predsjedništvo BiH izlazi izvan okvira svojih ustavno dodijeljenih nadležnosti, već i što se njim na najgrublji način narušava ustavnopravna struktura BiH utvrđena Opštim okvirnim sporazumom za mir (Dejtonskim sporazumom) i, posebno, njegovim Aneksom IV u kojem je sadržan Ustav BiH”, rekla je.
Kako dodaje, zaključak koji je usvojen preglasavanjem, sastoji se od osam segmenata – tačaka i kaže da među njima po destruktivnosti po vitalni interes RS-a se posebno izdvajaju sljedeći:
“Pod a) proglašavanje zakona, odluka i zaključaka Narodne skupštine RS-a protivpravnim i destruktivnim po ustavnopravni poredak BiH, b) zahtjev za smjenom rukovodilaca u policijsko sigurnosnih agencijama na nivou BiH zbog neprovođenja odluka neustavnog Tužilaštva, odnosno Suda BiH, v) pozivanje snaga EUFOR-a da obezbijede asistenciju policijsko-bezbjednosnim agencijama na nivou BiH, Federacije BiH i Distrikta Brčko BiH prilikom provođenja odluka neustavnog Tužilaštva, odnosno Suda BiH”.
Navodi da se “dejtonska BiH” nalazi u najtežoj ustavnoj i političkoj krizi od njenog uspostavljanja, “međutim, ne iz razloga koje su naveli članovi Predsjedništva iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda u spornom Zaključku”.
“Glavni generator krize u BiH jeste djelovanje lažnog, odnosno nelegalnog i nelegitimnog ‘visokog predstavnika’, koji ne samo da nije potvrđen odgovarajućom rezolucijom Vijeća sigurnosti UN, kako to zahtijeva Aneks H Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, već i koji u svom postupanju uveliko izlazi izvan ovlašćenja koja su Aneksom H Dejtonskog sporazuma visokom predstavniku u BiH generalno dodijeljena”.
Ko zna koji put je navela da “lažni, odnosno nelegalni i nelegitimni visoki predstavnik” prema BiH i, posebno, legalnim i demokratskim izabranim institucijama u zemlji, “nastoji primjenjivati praksu kolonijalnog upravnika što je politički, demokratski i civilizacijski apsolutno neprihvatljivo”.
“Sporni Zaključak u tački 8. sadrži zahtjev koji reprezentuje kontinuiranu težnju bošnjačkih aktera da aktuelnu političku krizu u BiH predstavi kao sigurnosnu i, na osnovu njenog takvog lažnog kvalifikovanja, u njeno navodno rješavanje uvuku i međunarodne bezbjednosne faktore, a primarno EUFOR, kao bezbjednosne snage Evropske unije koje su u svrhu realizaciju njene vojne misije ‘Althea’ od 2004. godine prisutne u BiH”.
Kako objašnjava, na taj način Bećirović i Komšić “ne samo da na lažan način predstavljaju i kvalifikuju aktuelnu političku krizu u BiH, već i pokušavaju da izmanipulišu Evropskom unijom i, konkretno, EUFOR-om u svrhu ostvarenja njihovih dnevnopolitičkih interesa i ciljeva, posebno uzimajući u obzir da misija EUFOR, kako je predviđeno relevantnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti OUN, apsolutno nema ovlaštenje da, kako to traže ostala dva člana Predsjedništva, pružaju podršku ili asistenciju policijskim agencijama sa nivoa BiH pri realizaciji njihovih aktivnosti”.
Mišljenja je da Predsjedništvo BiH, u skladu sa njegovim ustavnim ovlaštenjima, “ni u kom slučaju ne raspolaže pravom pozivanja EUFOR-a ili bilo kojeg drugog oblika stranog vojnog ili policijskog prisustva u BiH na intervencije u svrhu provođenja odluka pravosudnih ili bilo kojih drugih organa, pa tako i u predmetnom slučaju protiv političkog rukovodstva RS-a”.
“Mandat Misiji EUFOR-a u BiH dodijeljen je relevantnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti OUN, u skladu sa Glavama VII i VIII Povelje, gdje je, konkretno, Glavom VIII predviđena mogućnost da Savjet bezbjednosti zadatke očuvanja mira i bezbjednosti na određenom području povjeri regionalnoj međunarodnoj organizaciji. Po tom principu, po okončanju građanskog rata u BiH realizovana je misija IFOR, odnosno SFOR u BiH kojima je rukovodio NATO, da bi od 2004. godine do danas Misiju ‘Althea” realizovala Evropska unija u okviru njene Zajedničke bezbednosne i odbrambene politike. Pravni osnov za djelovanje EUFOR-a u BiH utvrđen je međunarodnim i domaćim aktima proisteklim po završetku Odbrambeno – otadžbinskog rata. Opšti okvirni sporazum za mir iz 1995., posebno njegov Aneks 1-A koji se odnosi na vojne aspekte mirovnog rješenja. Aneks 1-A je predvidio raspoređivanje međunarodnih mirovnih snaga i obavezu svih strana u BiH da potpuno sarađuju sa međunarodnim personalom i omoguće im slobodu kretanja radi izvršavanja njihovih zadataka, ovim je BiH pristala na prisustvo i ovlašćenja stranih trupa na svojoj teritoriji u svrhu očuvanja mira”, navodi se u njenom obrazloženju.
Kaže da je EUFOR rezolucijom UN-a iz 2004. godine dobio izvršni mandat da provodi relevantne dijelove mirovnog sporazuma, prvenstveno vojne obaveze iz Aneksa 1-A i aspekata teritorijalnog razgraničenja iz Aneksa 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Smatra da je ključna činjenica koja ovaj Zaključak dvojice članova Predsjedništva BiH “čini bespredmetnim”, da EUFOR kao strana vojska u Bosni i Hercegovini, čiji je zadatak da nadgleda vojnu implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma, “nema ovlaštenja da asistira domaćim bezbjednosnim agencijama na način kako se to u spornom Zaključku traži”.
“EUFOR-ova ovlašćenja imaju dva dijela, izvršni – koji se kreće u okviru mandata SB UN-a a koji sprovodi Savjet za spoljne poslove EU i neizvršni – koji se odnosi na pomaganje u treniranju OS BiH. Kako je već jasno navedeno, težnja i osnovna svrha jedne strane vojske u BiH, kakva je EUFOR- AL TEA misija jeste osiguranje mira i bezbjednosti na ovim prostorima, svojim vojnim prisustvom, čuvanje stabilnosti unutar BiH, što nepobitno održava i mir cijelog regiona, ali i očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta same BiH. Tri osnovna segmenta koje misija EUFOR-a mora da poštuje su a) nepristrasnost, b) čuvanje mira i stabilnosti unutar BiH v) te obaveza nadziranja stanja u Bosni i Hercegovini s aspekta obezbjeđivanja vojnih aspekata Dejtonskog mirovnog rješenja. Činjenica je da nadležnost stranih vojski po pravima datim aneksima Dejtonskog mirovnog sporazuma jeste u očuvanju mirovnih aspekata dejtonskog rješenja, a ne u miješanju u nametnute političke situacije i pitanja”, mišljenja je.
Smatra da Stranoj vojsci kakva je EUFOR treba dopustiti da radi svoju misiju na očuvanju mira i stabilnosti uz svo uvažavanje, “a ne pokušavati uvući istoimenu organizaciju u sferu političkih obračuna i tenzija u zemlji”.
Mišljenja je da posebnu pažnju treba posvetiti članu 2 b) Aneksa 1 koji kaže: “nijedan entitet neće prihvatiti niti koristiti silu protiv drugog entiteta i ni pod kojim uslovima neće oružane snage bilo kog entiteta ulaziti ili boraviti na teritoriji drugog entiteta bez pristanka vlade tog entiteta i Predsjedništva Bosne i Hercegovine”. “Dakle imamo situaciju da je u Aneksu 1 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao međunarodnog ugovornog akta, jasno rečeno da je nužno očuvati mir i ne dozvoliti bilo kakvu prijetnju sukobom ili intervencijom sile na području bilo kog dijela BiH, što sporni Zaključak bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva, kojim se poziva intervencija EUFOR-a kao strane vojske u BiH na teritoriji Republike Srpske i prema njenim vlastima, čini apsurdnim i predstavlja kršenje odredaba kojim je osiguran mir u BiH, a za čije očuvanje je zadužen i sam EUFOR u okviru svoje misije. Pozivanje na prijetnju stranom silom i pokušaj dvojice članova Predsjedništva BiH da Misiju ALTEA iskoriste za političke obračune je primjer istinskog urušavanja ustavnopravnog poretka BiH, te nema nikakve veze sa očuvanjem mira i stabilnosti u BiH”.
Navodi da današnja Misija ALTEA ima podršku Republike Srpske i njenog političkog rukovodstva.
“Smatramo da kretanje i obavljanje nadležnosti u okviru dodijeljenog mandata Savjeta bezbjednosti UN-a ne može štetiti Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Zbog toga sam odlučila da osporim ovaj Zaključak i da na taj način ne dozvolim da neodgovorni političari pozivaju strane vojne intervencije u svrhu realizacije političkih obračuna. Iz svega navedenog jasno je zašto kao srpski član Predsjedništva BiH nisam mogla dati saglasnost na pomenuti zaključak te vas pozivam da ovu Izjavu o proglašenju potvrdite dvotrećinskom većinom u roku od deset dana po upućivanju. Potvrđivanjem izjave o proglašenju, na način kao što je navedeno, osporena Odluka Predsjedništva BiH neće stupiti na snagu”, rekla je.
Portal Klix.ba pokušao je od opozicije u Republici Srpskoj dobiti odgovor da li će u NSRS, na sjednici koja je zakazana za sutra, dati podršku ovom vetu.
Jedini koji nam je odgovorio je Nebojša Vukanović, lider stranke Za pravdu i red, koji je rekao da njegovi poslanici neće glasati, dok smo iz PDP-a dobili odgovor da će to biti odlučeno na sjednici Predsjedništva stranke koja je zakazana za srijedu prije sjedniceNSRS. Iz SDS nismo dobili nikakav komentar.