Posjeta Usame Zukorlića zvaničnicima u Bosni i Hercegovini, u svojstvu ministra bez portfelja, ali zadužen za oblast pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost Srbije izazvala je značajniju pažnju javnosti, naročito poslije njegovog gostovanja u Klix Studiju.
Zukorlić, koji je čelnik stranke Pravda i pomirenje, stranke koju je osnovao njegov otac Muamer Zukorlić, već nekoliko mandata dio je vlasti u Srbiji koju predvodi Aleksandar Vučić. Ministar bez portfelja je član vlade, ali nema jasno određen resor i administrativni aparat, već ga formira na osnovu zadataka koje mu premijer direktno povjeri.
U Vladi Srbije je čak pet ministara bez portfelja, a dodjeljivanje te uloge se često u politici koristi kao način za proširenje vlade, ali i za namirivanje funkcionera, kupovine mira u vlasti i tako dalje. S tim u vezi Zukorlić sa svojom strankom djeluje kao dio vlasti Srbije, a njegovom participacijom režim Aleksandra Vučića na svojoj strani ima dio bošnjačke javnosti u toj zemlji.
A da je ta misija ispunjena potvrđuju stavovi Zukorlića mlađeg, koji u celofan priče o nužnosti dobrosusjedskih odnosa i pomirenja, valjda BiH i Srbije i Bošnjaka i Srba bez ustezanja glorifikuje poteze i politiku Vučića.
Kada slušate govor Zukorlića i ključne teze koje naglašava o potrebi očuvanja mira i dobrih odnosa, na prvi dojam ne možete naći ništa sporno. No, kada znate cijeli kontekst, aktuelnu politiku i generalne odnose države Srbije prema Bosni i Hercegovini, onda na površinu navire snishodljivost politike koju zastupa Zukorlić.
Gostujući u Klix Studiju Zukorlić je izbjegavanjem odgovora na nekoliko direktnih pitanja više rekao, nego da je čak i pokušao odgovoriti na njih. Izjave koje je dao i poruke koje je poslao djeluju kao da ministar bez portfelja nije dalje otišao od grubog i uopštenog naziva oblasti za koje je zadužen (pomirenje, regionalna saradnja i društvena stabilnost Srbije).
Sve nabrojane teze su potrebne i uvijek su dobrodošle, no ne mogu se niti smiju posmatrati izvan konteksta politike režima Aleksandra Vučića i odnosa prema BiH. Tako Zukorlić apsolutno ne želi niti jednu riječ kritike uputiti Vučiću, koji zdušno podržava sve poteze Milorada Dodika, čovjeka koji je napao na ustavni poredak BiH. Ne želi govoriti niti verbalno naružiti vlast Srbije koja ne želi izručiti više ratnih zločinaca BiH. Ne želi kritikovati Vučića koji negira genocid u Srebrenici, jer mu to kvari opšti pogled na predsjednika Srbije, koji vedri i oblači politikom u toj zemlji.
Umjesto toga Zukorlić novinarki poručuje kako je njoj Vučić kriv za sve. I ne Vučić nije kriv za sve, ali je kriv i odgovoran što negira genocid, što ne izručuje ratne zločince, što podržava i finansira destruktivne politike Dodika protiv BiH, i to Zukorlić sa stavom treba reći.
Zukorlić se “branio” pričom kako ne želi da govori o tome, jer je on za pomirenje. Dakle, prema tome, pomirenje bi trebalo izgledati tako što se Srbiji i Vučiću neće zamjerati na negiranju genocida, na ignorisanju činjenice što štiti ratne zločince i tako dalje. U konačnici, upitan je i sam termin pomirenje, jer ono što je sporno u odnosima BiH i Srbije nije svađa nekih naroda, već fakti o ulozi Srbije u ratu u BiH, o negiranju genocida i slično.
Obnova odnosa između Srbije i BiH, koji su prema Zukorliću na najnižem nivou u zadnjih 15 godina, mora biti zasnovana na iskrenosti, istini i poštenom odnosu, a ne na snishodljivosti i izbjegavanju nečije odgovornosti, piše Klix.ba.