Tokom hladnih januarskih dana traži se mjesto više u prihvatnim centrima. Jedinstven registar onih koji se nalaze u stanju socijalne potrebe ne postoji, ali da je svakim danom situacija teža svjedoči broj onih koji dolaze u Gerontološki centar u Sarajevu tražeći privremeni krov nad glavom, topli obrok i napitak, piše N1.
Krov nad glavom izgubio je nakon razvoda. Od tada Haris Šegalo, bivši borac, najčešće je spavao pod vedrim nebom, ili privremeno kod prijatelja. No, vremenom biva odbačen od sredine, koja je, kaže, teže nego on prihvatila činjenicu da je postao beskućnik.
“Nisam jeo neka dva, tri dana, ništa nisam okusio. Isto nisam spavao možda neki sat i po, dva ukupno. Dva, tri dana. Sve je to koliko sam prihvaćen u društvu, u svojoj okolini, u kojoj se krećem”, kaže Šegalo.
Toplu sobu, jelo i napitak, danas je ponovo, po ko zna koji put zatražio, privremeno, u prihvatnom smještaju Gerontološkog centra u Sarajevu.
“Meni su najvažnija sad, evo, ovdje kako sam došao, tri obroka, spavanje i mir”, dodaje Šegalo.
No, nije trajno rješenje. Obraćao se kaže nadležnim, no bez pozitivnog odgovora.
“Ovdje ima, prihvatili su me, znači ima dobrih ljudi. Tamo sam svuda bio odbačen, svuda, od svakoga. Opet kažem optimista sam, iako sam već bio odustao. I uvijek je, kažu neki pjesnici, želja za opstankom jača od smrti. (Time se vodite?) Time se vodim. Treba se boriti. Lako je odustati”, poručuje ovaj čovjek.