EU ima puno problema. Ali ima ih i jugoistočna Europa. Posebno Bosni i Hercegovini prijeti nova kriza, o kojoj EU i Bruxelles više ne smiju šutjeti, smatra Christian Schwarz-Schilling.
Gdje stoji Europa na početku 2019. godine? Očito se nagomilalo mnoštvo problema: Kako će EU izgledati nakon europskih izbora u maju? Na koji način će je promijeniti Brexit? Šta će biti sa finansijskom krizom u Italiji? Hoće li francuski predsjednik Macron izići na kraj sa svojim revolucionarima: „žutim prslucima“? Hoće li se nacionalizam i otpori prema EU-u dalje širiti? Koliko snažno će se Njemačka angažirati za EU? Niz problema, kako vidimo, postoji unutar EU-a. Ali ni u neposrednom susjedstvu – u jugoistočnoj Evropi – nije drugačije. I tamo niko ne zna, kako će se stvari dalje razvijati.
Problemi u cijeloj jugoistočnoj Evropi
U Srbiji smo svjedoci otvorenih protesta protiv predsjednika Vučića. No on je čvrsto u sedlu i korak po korak vodi Srbiju u smjeru EU-a. Na tom putu Vučić samo ima jednu veliku prepreku – priznanje Kosova – koje za srpsku politiku do ovog trenutka ne dolazi u obzir.
Na Kosovu se premijer Haradinaj i predsjednik Thaci ne mogu dogovoriti trebaju li težiti razmjeni teritorija sa Srbijom ili ne. Malo je onih koji su u stanju predvidjeti da bi takav korak, koji podrazumijeva korekciju granica, cijelu regiju mogao odvesti u krizu. Ali zato postoji složnost po pitanju da Kosovu treba vlastita vojska.
Makedonija se nada okončanju krize s Grčkom oko imena, koje je do sada bilo najveća prepreka na putu ove zemlje u NATO i EU. Atena je do sada međutim odbijala svaki kompromis.
Iz Hrvatske, koja je preko pet godina članica EU-a, iseljava se toliko ljudi u Njemačku, da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović to nazvala „najvećom prijetnjom“ za zemlju. Ali umjesto da se pozabavi ovim ključnim problemom, hrvatska politika se sve više miješa u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Poznavatelji prilika to smatraju „diplomatskom ofanzivom“, koja budi sjećanja na Tuđmanovu politiku 90-tih.
Bolesno dijete: Bosna i Hercegovina
I tako smo stigli do najvećeg bolesnika jugoistočne Evrope: Bosne i Hercegovine. Izbori, održani prošlog oktobra, na prvi pogled nisu puno toga promijenili. Ali, onaj ko pažljivije baci pogled na BiH, mogao bi zapaziti i nekoliko svijetlih tačaka: iz tročlanog Predsjedništva ispao je nacionalistički orijentiran Hrvat Čović a na njegovo mjesto je došao demokrat Komšić, koji sam sebe vidi kao predsjednika svih građana BiH. Time je prijeteća saradnja nacionalista Dodika i Čovića unutar tročlanog Predsjedništva BiH za sada onemogućena. I izborni rezultat u glavnom gradu i Kantonu Sarajevo pokazuje da demokratske snage polako napreduju. To je tračak nade za budućnost.
No, Nova godina je u BiH počela nevjerovatnim praskom: već godinama srpski entitet u BiH 9. januar slavi Dan Republike Srpske – iako je Ustavni sud i Venecijanska komisija to proglasila neustavnim. Toga dana su bosanski Srbi proglasili nezavisnu Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu koju su nešto kasnije preimenovali u Republiku Srpsku.
Načelno, nitko nema ništa protiv da se 9. januar proslavlja kao vjerski, pravoslavni praznik. Ali proglašavanje tog dana državnim praznikom bilo je za Bošnjake i bosanske Hrvate previše. Jer oni taj dan povezuju s ratom, progonom i genocidom.
Neustavni praznik
Iako je svako državno slavlje na taj dan kršenje Ustava, niko se ne trudi protiv toga nešto poduzeti – niti u zemlji niti van nje – na međunarodnom planu. Toliko o vladavini prava u BiH!
To što su političari iz Srbije prisustvovali banjalučkoj proslavi 9. januara, Dana RS, nikoga ne čudi. Ali to što premijerka Srbije Ana Brnabić prima isto odlikovanje koje su primili Karadžić, Plavišić i Krajišnik, vrijeđa svakog ko ima imalo osjećaja za pravdu.
A ove godine, povrh svega, odjeknuo je još jedan prasak. Na proslavi Dana RS sudjelovali su visokopozicionirani političari iz reda bosanskih Hrvata: predsjednik HDZ-a BiH i neizabrani član Predsjedništva BiH Dragan Čović, i ministar finansija BiH Vjekoslav Bevanda. Na proslavi u Banja Luci je bio i ambasador Hrvatske u BiH Del Vechio. S obzirom na skandal koji je u BiH i Hrvatskoj izazvalo njegovo pojavljivanje, ministrica vanjskih poslova Hrvatske Pejčinović-Burić je bila prisiljena dati pojašnjenje po kojem Del Vechio tamo nije bio po službenoj dužnosti. Ambasador je odmah pozvan u Zagreb „na konsultacije”.
Kako objasniti činjenicu da su Čović, Bevanda i Del Vechio sudjelovali na proslavi Dana Republike Srpske, ako se zna da je iz Banja Luke i Posavine tokom posljednjeg rata protjerano 150.000 Hrvata? Kako objasniti zašto su svi oni prisustvovali jednoj neustavnoj proslavi?
Egoisti a ne predstavnici naroda
Posve jednostavno: Nije njih briga ni za bosanski, niti za hrvatski narod – oni misle samo na sebe! Došli su u Banja Luku, kako bi Milorada Dodika podržali u jednom cilju: u odcjepljenju Republike Srpske od BiH. To Hrvatu Čoviću otvara vrata za treći entitet i u konačnici za definitivnu podjelu Bosne i Hercegovine.
I tako smo na početku 2019. stigli tamo gdje smo bili početkom 90-tih. Je li Europa čula taj prasak?
Evropska unija sada mora učiniti sve što je neophodno, kako bi u BiH izgradila snažnu pravnu državu! Europa mora konačno jasno reći da je BiH samostalna i suverena država! I konačno mora reći da su svi pokušaji iznutra i izvana da se BiH podijeli, osuđeni na propast!
Prof. Dr. Christian Schwarz-Schilling bio je od 1982 – 1992 ministar za poštu i telekomunikacije u vladi Helmuta Kohla. Iz protesta prema suzdržanosti njemačke vlade tokom rata u BiH podnio je ostavku. Deset godina je bio međunarodni posrednik za BiH. 2006/07 obavljao je funkciju visokog predstavnika u BiH.
(DW)