U mjestu Odžak, kraj regionalnog puta koji Goražde povezuje s Pračom i Palama, smještena su dva turbeta, a u Gornjem se nalaze posmrtni ostaci Sinan-paše Sijerčića, osmanskog generala iz ugledne goraždanske porodice.
Veliki vojskovođa iz vremena Bosanskog ejaleta izgradio je most i džamiju u Goraždu, ali je pomogao i gradnju pravoslavne crkve u Sopotnici pa se vrijeme njegove vladavine pamti po dobru i skladnom životu bosanskih muslimana i pravoslavaca na ovom prostoru.
Porodica Sijerčić ima višestoljetnu istoriju i u to vrijeme područje njenog uticaja prostiralo se od Užica do Herceg Novog, kaže Hamdo Sijerčić, posljednji član ove porodice koji je rođen i odrastao u Odžaku, nekadašnjem sjedištu vlasti Sinan-paše Sijerčića.
Živeći na Odžaku završio je četiri razreda škole, s njim je u školu išlo oko 150 đaka, a danas je ovaj prostor skoro potpuno pust.
“Preko 500 godina Sijerčići ovdje obitavaju. Oni koji su promovirali ideologiju genocida uspjeli su i na ovom kraju, jer ovdje više nema Sijerčića. Ja sam rođen i odrastao ovdje i više Sijerčića nema. A ovo je istorija i Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Primjer kako se zajednički živjelo i kako je to najvažnija vrijednost BiH”, rekao je za Anadolu Agency Hamdo Sijerčić.
Odžak nije bez razloga odabran za sjedište Sinan-pašine vlasti, jer je imao strateški položaj na uzvišenju iznad grada.
Najpoznatiji članovi porodice su Alajbeg Sijerčić, Sinan-paša Sijerčić i Džafer-beg Sijerčić.
Džafer-bega džamija u Goraždu je srušena u vrijeme komunizma, a Sinan-pašina je bila oštećena tokom opsade grada, ali je nakon rata obnovljena.
Sinan-paša Sijerčić vladao je prostorom Goražda, Pljevalja i okoline.
Poginuo je na Mišaru kod Šapca gdje je komandovao osmanskom vojskom u bici protiv srpskih ustanika. Prema jednoj od verzija, učinjeno je to mučki, na prevaru, tokom pregovora. Sinan-pašino tijelo transportovano je do Goražda i Odžaka, gdje je izgrađeno turbe. U znak poštovanja i zahvalnosti, mjesto na kojem počiva stoljećima su čuvali muslimani i pravoslavci.
Tokom agresije na BiH ovaj prostor bio je pod kontrolom Vojske RS, ali su pojedini mještani od rušenja i tada spasili mjesto koje dobri ljudi svih nacija smatraju svetim.
Gornje turbe oštećeno je tokom Drugog svjetskog rata kada su njemački vojnici u njemu napravili mitraljesko gnijezdo, ali ga je obnovio Hamdin otac.
“Babo mi je pričao da je, kad je ramazan, 27. noć, to je posebna noć u godini, pun ibrik vode donosio naveče i stavljao peškir. Sutradan vode nema u ibriku, a peškir sav mokar. Puno je sličnih takvih događaja”, kaže Hamdo.
Turbeta Sijerčića su od 2006. godine na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, ali se ovim lokalitetom istoričari nisu mnogo bavili.
Potvrđuje to i podatak da se ni danas ne zna ko su otac i sin Sijerčić, koji počivaju u Donjem turbetu, da se većina podataka o vremenima prije i nakon izgradnje ovih objekata prenosi usmeno, uglavnom unutar porodice Sijerčić.
Hamdo Sijerčić smatra da bi o nacionalnim spomenicima u cijeloj BiH trebale brinuti državne institucije, a s obzirom da je Sinan-paša bio general osmanske vojske ovaj lokalitet mogao bi biti zanimljiv i stanovnicima, istoričarima i institucijama iz ove prijateljske zemlje.
“Bez institucionalizacije i sistema u bilo kom obliku ne mogu se postići rezultati. To je svakako i saradnja s Turskom. Turska je velesila i trebamo našu tradiciju zajednički da njegujemo i ostvarujemo. Ovdje u Bosni, jer Bosna je srce svijeta”, poručuje Hamdo.