Vojni analitičar Nedžad Ahatović oštro je reagirao na stav OSCE-a u Bosni i Hercegovini povodom postavljanja spomenika Bosanskom specijalcu u parku kod Druge gimnazije u Sarajevu.
– OSCE je nakon dužeg vremena izašao u javnost i reagovao na postavljanje spomenika Bosanskom specijalcu u parku kod Druge gimanzije. U reakciji medijima su istakli da: “Razumiju zabrinutost u vezi sa predloženim spomenikom, posebno jer se radi o instalaciji tenka u blizini škole i u gradskom parku. Takvi simboli mogu izazvati snažne emocije, nositi neželjene poruke i rizikovati ponovnu traumatizaciju preživjelih koji i dalje nose ožiljke rata. Ovi segmenti se moraju pažljivo razmotriti…” Ovaj stav misije OSCE-a u BiH u najmanju ruku ozbiljno zabrinjava – kaže Ahatović.
Iako završni dokumenti dogovora iz Helsinkija, nastavlja on, govore suprotno, “izgleda da se u njihovoj pravnoj praksi smatra da je prirodno pravo jačeg da izvrši vojnu invaziju na slabijeg i da se slabiji mora povinovati jačem, pa makar to značilo potpuno biološko nestajanje slabijeg”.
– Kako, naime, drugačije objasniti da se OSCE javno neoglašava u medijima na oslikavanje 20-metarskih murala pravosnažno osuđenim ratnim zločincima i njihovo glorificiranje kroz javne manifestacije, knjige, kulturno-umjetničke i TV programe i druge oblike slavljenja ratnih zločinaca čiji se spomenici također nalaze u blizini obrazovnih institucija, koje su čak dobijale i imena po ratnim zločincima. To se izgleda u OSCE-u ne smatra “traumatizacijom preživjelih koji i dalje nose ožiljke rata.”
OSCE, kao što rekoh, svoje djelovanje između ostalog temelji na Završnim dokumentima iz Helsinkija, koji u svoje prve četiri tačke reguliše jednakost suverenih država; suzdržavanje od upotrebe i prijetnje sile; nepovredivost granica i teritorijalni integritet evropskih država. Sve te odredbe agresor na Republiku Bosnu i Hercegovinu je upotrebom sile želio da trajno izmijeni, a spomenik Bosanskom specijalcu je omaž herojima koji su stali na put toj brutalnoj sili.
Time su na najbolji način poslali poruku da Završni dokumenti iz Helsinkija koje je potpisala i Bosna i Hercegovina 8. jula 1992. godine nisu samo puko slovo na paparu. Ili možda ipak jesu… – zaključuje na kraju Ahatović.