Alden Pervan (35), Sarajlija sa adresom u Nizozemskoj, asistent je grupe predmeta iz međunarodnog i evropskog prava na Open University u Heerlenu.
Trenutno privodi kraju uzradu magistarskog rada, čija je tema privukla pažnju bh. javnosti. Kako je kazao u razgovoru za “Index” mentor mu je prof. dr. Gleider Hernandez, koji predaje međunarodno pravo na Open University u Nizozemskoj i KU Leuven u Belgiji. Ipak, za temu je podsticaj dobio od profesora Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Suada Kurtćehajića. Pervan nam je objasnio koju temu istražuje, zašto je ona značajna za BiH, te je otkrio da li će se vratiti u rodni grad nakon što stekne akademska zvanja koja je naumio.
Koja je tema Vašeg magistarskog rada?
– Magistarski rad se bazira na sljedećem centralnom pitanju: Da li je Dejtonski mirovni sporazum u konfliktu s jednom ili više IUS COGENS normi i da li je zbog toga, u okviru međunarodnog prava ništavan? Bitno je navesti da sam po prvi put čuo za ovu temu od akademika prof. dr. Suada Kurtćehajića. Upravo me je akademik motivisao i zainteresovao da svoj magistarski rad posvetim ovoj temi.
Možete li nam objasniti šta je zapravo IUS COGENS norma?
– Pokušat ću da pojednostavim, u međunarodnom pravu možemo identifikovati dvije kategorije normi, IUS dispositivum i IUS COGENS norme. IUS dispositivum su norme od kojih države potpisnice međunarodnog sporazuma mogu istim tim sporazumom odstupiti. Međutim, u međunarodnom pravu postoje također imperativne norme od kojih države potpisnice sporazumom ne mogu odstupiti, niti je moguće amnestirati njihovo kršenje potpisivanjem sporazuma.
Ove imperativne norme opšteg međunarodnog prava se zovu IUS cogens, i kao takve su priznate i prihvaćene od međunarodne zajednice država. Pod IUS COGENS norme spadaju, između ostalog, zabrana činjenja zločina genocida, zločin protiv čovječnosti, nelegalna upotreba sile, aparthejd itd.
Šta znači narušavanje IUS COGENS norme za Dejtonski sporazum?
– Vaše pitanje se odnosi na IUS COGENS norme unutar Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora. Da budem još precizniji, pitanje se naročito odnosi na član 53. Bečke konvencije. U tom članu jasno stoji da je međunarodni sporazum koji je u konfliktu s IUS cCOGENS normom ništavan. Ništavnost znači da, u momentu kada se ustanovi kršenje IUS COGENS norme, takav međunarodni sporazum postaje, ab initio, nevalidan, i vraća na prethodno legalno (de jure) stanje.
Želim još istaći da IUS COGENS nije ograničen unutar Bečke konvencije. Države su obavezne da se suzdrže od kršenja IUS COGENS normi. To se itekako odnosi i na de facto režime i de facto države koje posjeduju visok stepen efektivne kontrole i vlasti na teritoriji koju kontrolišu, a nemaju međunarodno priznanje. Treće države su obavezne da ne priznaju, ne pomažu niti asistiraju u održavanju de jure posljedica koje su nastale nakon kršenja IUS COGENS normi. Iz toga razloga, Sjeverni Kipar, Južna Rodezijai td. nisu nikada priznate.
Opet je u manjem bh. entitetu obilježen neustavni dan RS u sklopu kojeg se, zapravo, veliča genocid. Da li su pomirenje i suživot, o kojima se stalno govori, mogući u takvoj klimi?
– Lično ću uvijek vjerovati u pomirenje i zajednički život, jer je to upravo specifičnost države Bosne i Hercegovine kroz njenu dugu historiju. Smatram da bi nam upravo izučavanje međunarodnog prava moglo pomoći da kvalifikujemo svečinjenice. Da bi u tome uspjeli, morat ćemo usavršiti međunardno-pravni govor i njegovu terminologiju.
Dobro, a šta je rješenje za zapaljivu retoriku koja dolazi iz manjeg bh. entiteta?
– Umotajmo Vaše pitanje u međunarodno-pravni celofan. Prema mom mišljenju, Dejtonska Bosna i Hercegovina je specifičan slučaj u okviru međunarodnog prava. Smatram da ovaj specifični slučaj nije do kraja rasvijetljen niti definisan međunarodno-pravnom terminologijom. Dakle, potrebno je formirati ekspertnu grupu pravnika međunarodnog prava koji će dati odgovor na mnoga pitanja, počevši s pitanjem statusa Dejtonskog mirovnog sporazuma u kontekstu člana 53. Bečke konvencije, ali i na sva ostala pravna pitanja. Kada nam bude jasno šta je de jure legalno, odnosno validno, a šta nije, onda će, prema mom mišljenju, nastati prostor za transaprentan razgovor o budućnosti.
I za kraj, kakvi su Vaši planovi nakon odbrane magistarskog rada? Da li se planirate vraćati u BiH?
– Tokom dosadašnjeg istraživanja sam shvatio da je tema mnogo šira i kompleksnija nego što se može u jednom skromnom magistarskom radu istražiti. Smatram da je potrebno istu temu istražiti kroz doktorat da bi se mogli dati odgovori na sva pitanja. Mada sam fizički bio odsutan, mentalno sam uvijek bio prisutan u BiH i rodnom gradu. Ako neko prepozna moj kvalitet i znanje, a mogu istaći da je akademik prof. dr. Kurtćehajić to potvrdio, onda je mojpovratak očigledan.