U posljednjih nekoliko godina pritisak na BiH na međunarodnoj sceni je pojačan tako da se otvoreno govori o potencijalnoj destabilizaciji naše zemlje pa i eventualnom sukobu. Na nivou Ujedinjenih nacija jedno od najvažnijih pitanja za BiH je da li ćemo u novembru dobiti produženje mandata EUFOR-a i koje su posljedice ako Rusija uloži veto? Sasvim je jasno kome odgovara destabilizacija u našoj regiji i ko bi bio izvršilac radova na terenu. Nije teško zaključiti da je najglasniji zagovarač rušenja Bosne i Hercegovine član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. Ništa manje takav razvoj situacije ne priželjkuje ni predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, čiji je glavni partner upravo Dodik što se ogleda iz dana u dan.
Zbog toga sam ostao iznenađen pisanjem novinara Đure Kozara gdje se zalaže i obrazlaže da BiH opstaje i bez Komšića. Poznavajući gospodina Kozara iz ranijeg perioda naše saradnje na Ilidži još od prije rata i njegovih kasnijih tekstova, vjerovao sam da dijeli mišljenje sa većinom patriotski orijentisanih građana BiH kako imamo sreću da je Predsjedništvo BiH, kao najveći organ izvršne vlasti, u ovom kriznom periodu imalo dva glasa koja su za Bosnu i Hercegovinu, u odnosu na Milorada Dodika. Zamislite da je bilo obrnuto, da su Dodik i Dragan Čović sjedili u Predsjedništvu, ovladali diplomatskom mrežom, vojskom i finansijama? Mislim da bi situacija za našu zemlju i njen opstanak bila puno teža.
Kada sam pročitao tekst Đure Kozara u Oslobođenju kojim podcrtava da će BiH opstati i bez Komšića (kada je poznato da je drugi kandidat za izbor člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda gospođa Krišto – HDZ BiH) i poziva se na patriotizam, nisam mogao vjerovati šta čitam. Pored toga što je Kozar kontradiktoran u svom tekstu, dopustio je sebi da bude u službi stranačke politike, a ne da kao novinar da objektivan prikaz situacije u zemlji i njenog položaja u svijetu. U jednom dijelu Kozar se pita šta je to Komšić uradio za BiH “osim što se zajedno sa Šefikom Džaferovićem suprotstavljao destruktivnoj politici Milorada Dodika?” Odgovor bi bio: “Pa zar to samo po sebi nije dovoljno?”
Na sreću Bosne i Hercegovine i na žalost Đure Kozara, član Predsjedništva BiH Željko Komšić je uradio i puno više.
Glas predsjednika svake države je jako važan i u svim nastupima prilikom protokolarnih dužnosti u zemlji i svijetu predsjednik kreira i promoviše politiku svoje države. Pošto je Dodiku odmah na početku mandata povučena crvena linija od druga dva člana Predsjedništva, i jasno mu se dalo do znanja da ne može raditi baš šta hoće, sam Dodik je dobar dio mandata izbjegavao svoje dužnosti. Sjedinjene Američke Države kao najvažnija zemlja na svijetu su mu zabranile ulazak u Ameriku i stavile ga pod sankcije, pa je njegov štetni učinak u Americi sveden na minimum.
Pored toga on ne može putovati ni u Veliku Britaniju, gdje je također sankcionisan. Ne treba posebno napominjati da je Velika Britanija još jedna od stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a i za međunarodne odnose jedna od najvažnijih svjetskih sila. Važno je primjetiti da Dodik zbog toga što nije mogao trpiti da mu se osporavaju mnoge stvari u Predsjedništvu, odustaje od ponovne kandidature. On puno manju štetu Bosni i Hercegovini može prouzrokovati kao predsjednik jednog njenog entiteta koji u međunarodnim odnosima ne postoji, nego kao član Predsjedništva BiH.
Na drugom mjestu Kozar sugeriše da stranka čiji je lider Komšić ne treba pretjerano promovisati svog kandidata. Mislim da je svakome jasno da je ovo besmislena rečenica da neko u predizbornoj kampanji smanji promociju svog kandidata. Da je ovakva rečenica došla od nekog mladog novinara, ostala bi neprimjećena, ali Kozar koji ima višedecenijsko iskustvo sigurno je htio poručiti da se ostavi prostor za nekog drugog kandidata, smanjivanjem mogućnosti za izbor vlastitog.
Ovu tezu na kraju svog pisanja Kozar i potvrđuje kada kaže: “Da li će u političkoj borbi Izetbegovića i Bećirovića na predstojećim općim izborima ovog puta manje glasova biti za Komšića, kojiim se nada, vidjećemo, ali je već izvjesno da bi 2022., kad se sve zbroji, nešto moglo biti drugačije nego prije četiri godine.”
Zar nije Komšić u utrci za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda? Neizborom Komšića u Predsjedništvo jača politika Dragana Čovića izražena kroz njegovu opunomoćenicu Borjanu Krišto. Je li to ono za šta se zalaže Kozar dok se u isto vrijeme poziva na patriotizam? Očigledno je da namjere Đure Kozara nisu onakve kakvim ih želi predstaviti. Upravo je sve suprotno, i istorijski značajno da u narednom periodu u Predsjedništvu imamo jak patriotski blok.
Đuro Kozar očigledno ne prati u kakvoj se krizi nalazi svijet a posebno Evropa. Njega više zanima da zadovolji potrebe svojih ideoloških nalogodavaca. Zato je izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH itekako važan za Bosnu i Hercegovinu, njenu budućnost i stabilnost.
Komšić pravi prevagu u Predsjedništvu koja nam je u ovom momentu važnija nego ikada. Kada se govori o potencijalnom širenju nestabilnosti iz Ukrajine u druge krajeve Evrope, prva na listi je Bosna i Hercegovina.
Neka svako razmisli jesmo li sigurniji i stabilniji da kroz period koji nas čeka prođemo sa provjerenim patriotom Željkom Komšićem ili sa opunomoćenicom Dragana Čovića Borjanom Krišto? Očigledno je da je Kozar za ovu drugu opciju, a vi?
Za nap.ba piše Sven Alkalaj, ambasador i stalni predstavnik BiH u Ujedinjenim nacijama, bivši ministar inostranih poslova BiH, zatim izvršni sekretar Ekonomske komisije za Evropu pri Ujedinjenim nacijama – UNECE