” Kada je Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH 2016. g donijelo Zaključak o zabrani nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, znala sam da je njegov cilj sprečavanje zaposlenica da nose maramu. Iako je vrli Milan Tegeltija, tada predsjednik, a sada već dokazani nacionalista da ne kažem četnik, predložio ovaj Zaključak bošnjačka pravosudna elita, puna valjda nekih kompleksa, je isti pozdravila. Jer, Milanče je raja, obišao sve sarajevske kafane, a kasnije pričao kako se boji za svoj život u glavnom gradu. A i marami nije mjesto u sudnici. Helem, pravdali su se neutralnošću, jednakim pravilima za sve vjerske skupine, neovisnišću itd.
Danas, dobijem potvrdu na vlastite oči, da su nam vrijeđali inteligenciju i da je jedina posljedica sprečavanje desetina vrhunskih žena da obavljaju pravosudne funkcije, istovremeno uživajući pravo na slobodu vjeroispovijesti. Naime, sudija u manjem bh entitetu, transparentno na posao dolazi sa križem, baš onako nediskretnim. Tako i treba. Podržavam pravo na nošenje vjerskih obilježja, jer nije im mjesto u četiri zida. Ništa mi u ta 4 zida više ne guramo, osim marame, jelte molim Vas. Na moje iznenađenje, da ne kažem naivnost, rješavanje pitanja hidžaba, za one koji bi se trebali boriti za ženska prava, predstavlja samo otvaranje Pandorina kutije.
Nadam se da će aktualni predsjednik, za kojeg sam čula da je častan i pošten čovjek uočiti ovu igrariju i pokazati bar malo zainteresiranosti za rješavanje pitanja vjerske odjeće, vjerskih simbola i općenito prava na slobodu vjeroispovijesti svih nosilaca pravosudnih institucija, napisala je Amila Svraka-Imamović.