Piše: Nedžad AHATOVIĆ
Nakon obnavljanja napada hemijskim oružjem u Siriji, koje su prema indicijama počinile vojne snage Bašara Al Assada, iz Američke mornaričke baze Norfolk još tokom prošle noći u Mediteran je hitno poslana grupacija nosača aviona na nuklearni pogon klase „Nimitz“ – H. S. Truman sa standardnom pratnjom od 7 ratnih brodova.
Među upućenim brodovima u Mediteran nalazi se i krstarica klase Ticonderoga, koja se zove CG 60 „USS Normandy“, a koja je, da podsjetimo javnost, praktično jednom salvom od svega 12 projektila Tomahawk završila rat u BiH tokom druge faze NATO udara na položaje agresora 1995. godine. Naime nakon dejstva ove krstarice po ciljevima tzv. VRS u okolini Banja Luke, osuđeni ratni zločinac Ratko Neđe Mladić je odmah povukao teško artiljerijsko oruđe oko Sarajeva.
U međuvremenu, dok ne stigne nosač aviona H.S.Truman jedan od dežurnih američkih razarača u priobalnim vodama Sirije, klase Arliegh Burke se približio na 100 km od Ruske pomorske baze Tartus radi praćenja komunikacija i elektronskog mapiranja ukupnih potencijala za odbranu te Ruske baze u Siriji i komunikacije sa drugim vojnim kapacitetima Ruske Federacije u regionu.
Istovremeno Ruska Crnomorska flota je u povećanoj borbenoj gotovosti. Rusi u Crnom Moru imaju samo jedan kapitalni brod ostalo su manji ratni brodovi. To je krstarica klase Slava pod imenom „Moskva“ koji je ogroman ratni brod od 184 metra dužine, sa 480 članova posade i 16 lasera monstruozno velikih raketa brod-brod P500 Balzat (NATO oznaka S-S-N 12 Sandbox) dometa 500 km koje lete brzinom od 2,5 maha. Od napada iz zraka krstarica Moskva se brani sa mornaričkom verzijom strateškog PZO raketnog sistema S-300F sa 64 rakete ukupno 6 bitnica raspoređenih u vertikalne lansere svuda po brodu.
Ukoliko dođe do okršaja na moru, ruska krstarica „Moskva“ uz pomoć manjih površinskih ratnih brodova i brzih raketnih čamaca klase Tarantul III naoružanih sa po 4 projektila brod-brod tipa P270 Moskit dometa 250 km koji lete brzinom od 3 maha (NATO oznaka S-S-N 22 Sunburn) će uz zračnu podršku pokušati prići nosaču aviona H.S. Truman kako bi ga raketirali sa aproksimativno 250 do 500 km udaljenosti.
Nosač aviona na nuklearni pogon H.S. Truman branit će se da 80 aviona uglavnom F/A-18EF Super Hornet i 10 helikoptera za protiv brodsku i protiv podmorničku borbu, a njegov vanjski prsten osiguranja od manjih i većih ratnih brodova činit će super razarači klase Arleigh Burke i super krstarice klase Ticonderoga.
Američki razarači Arleigh Burke i krstarice Ticonderoga nose od 56; 96 ili 122 projektila Tomahawk Land Attack Missile TLAM svih verzija C/D/N dometa 1300, 1500 i 2500 km, zatim rakete u sistemu flotnog anti-raketnog štita protiv balističkih i krstarećih projektila velike brzine tipa RIM 161 dometa 700 km, zatim kratkometne protiv avionske rakete RIM 66 dometa 124 km, pa supersonične protiv brodske rakete RIM 162 odnosno, unaprijeđene kratkometne projektile See Sparow brzine 4,5 maha dometa 50 km, pa ASROC protiv podmorničke rakete, zatim ultramoderne samo vođene supersonične protuavionske rakete RIM 174 brzine 3,5 maha dometa 496 km, i kratkometne protiv brodske projektile Mk 141 Harpoon dometa 124 km.
Krstarice klase Ticonderoga zajedno sa razaračima Arliegh Burke čine odbrambeni bedem jednog ili više američkih nosača aviona na nuklearni pogon. U tom flotnom sastavu su neminovne i jedna ili više napadajnih podmornica klase Los Angeles koje se kreću uz flotu ili se već sad nalaze zajedno sa dežurnim američkim površinskim brodovima u Sirijskim priobalnim vodama prate svaki korak Ruske Crnomorske Flote, posebno pokrete 7 unaprijeđenih manjih ruskih podmornica klase „Kilo“.
Ne zna se pouzdano, ali vrlo je vjerovatno da su pokreti velikih površinskih ratnih brodova samo mamac koji treba da obezbjedi dovoljno vremena za pripremu napada raketama Tomahawk (TLAM) na baze vojnih snaga Bašara Al Assada iz kojih su izvedeni napadi hemijskim oružjem. Napadi se mogu izvesti iz posebno modificiranih podmornica klase „Ohio“ koje nose 154 projektila Tomahawk (TLAM). Pored toga predsjedniku Trampu na raspolaganju stoje i bombarderi B-52, B-1 i B-2 koji mogu da nose krstareće projektile AGM-158 JASSM dometa od 370 do 1000 km.
Ruska Federacija je za potrebe odbrane svojih vojnih kapaciteta u Siriji u januaru ove godine dovukla strateške radarsko raketne sisteme PZO S-400 Triumph (NATO oznaka SAM-20/22 Gorgoyle) naoružanih sa hipersoničnim raketama 40N6 dometa 400 km i brzine kretanja i do 14 maha, čiji nišanski, akvizicijski i osmatrački radarski sistemi za 6-12 sekundi označavaju i do 200 ciljeva na 350-400 km i simulatno ispaljuju i do 96 projektila u salvi na nadolazeće rakete, dronove ili avione.
U zraku bi se za osiguranje zračnog prostora sa obje strane susreli lovački avioni 4; 4+ i 5 generacije gdje opet prednost imaju Amerikanci sa svojim ultramodernim visokosofisticiranim F-22 Raptor i F-35 Lightning II STEALTH lovcima koje ruski avioni ne vide na svojim osmatračkim radarima dok već ne bude kasno. Ruska prednost u zraku se ogleda u većoj manevarbilnosti letjelica u bliskoj zračnoj borbi, do koje će malo vjerovatno doći, te i u većem broju projektila zrak-zrak velikog dometa koje nose njihovi lovci 4 i 4+ generacije tipa SU-35 Super Flanker ili najnovijeg SU-52, jer im ostavlja mogućnost da ponove napad nakon što ispale prvu salvu na neprijateljske letjelice. I američke i ruske letjelice imaju mogućnost da protivnika vide sa svojim osmatračkim ASEA radarima sa 250, 300, a u slučaju američkog lovca F-22 Raptor i sa čak 400 km udaljenosti, što ostavlja dovoljno mogućnosti za planiranje putanje i načina napada.
Cijeli svijet sada gleda šta će predsjednik Donald Tramp poduzeti u Siriji i kakav će nakon toga biti odgovor Ruske Federacije. Ostaje da se vidi da li će krstarica Normandy završiti rat u Siriji, baš kao i u Bosni i Hercegovini prije 23 godine ili će označiti početak konačnog obračuna super sila.