Forum za strateška istraživanja (FSI) je danas predstavio analizu “Škola za sve”, koja se bavi važećim Nastavnim planom i programom za osnovno obrazovanje i vaspitanje Republike Srpske s posebnim naglaskom na diskriminaciju po etničkom, vjerskom i jezičkom osnovu.
FSI je proveo konsultacije sa zainteresiranim roditeljima, nastavnim kadrom, istraživačima i predstavnicima organizacija civilnog društva te poručuju da preporuke iz Analize trebaju biti temelj za pronalaženje “srednjeg” puta kako bi Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a i Pedagoški zavod RS-a konačno prepoznali potrebu veće inkluzije bošnjačke i hrvatske zajednice u proces izrade, izmjene i razvoja nastavnog plana i programa.
Analiza “Škola za sve” je prepoznala 21 sporno pitanje u važećem Nastavnom planu i programu za osnovno obrazovanje i vaspitanje Republike Srpske s očiglednim primjerima etničkog, vjerskog, jezičkog i kulturnog ekskluziviteta većinske srpske zajednice u odnosu na bošnjačku i hrvatsku zajednicu.
Iz FSI-ja naglašavaju da predstavljanje ove Analize i nedavne javne konsultacije znače i pomak u višegodišnjoj pravnoj borbi protiv diskriminacije u slučajevima đaka u Osnovnoj školi Petar Kočić, Kravica – Područna osnovna škola Konjević Polje (bojkot nastave i organizacija nastave u Edukacionom centru Nova Kasaba) te Osnovnoj školi Sveti Sava, Kotor Varoš – Područna osnovna škola Vrbanjci (pravna borba putem sudova i premještaj đaka u Osnovnu školu Prvi mart u Jelahu).
“Tišina institucija se nastavila i u posljednje vrijeme, kada su izostale adekvatne reakcije nadležnih institucija na posljednje incidente u slučaju Prve osnovne škole Srebrenica (govor mržnje đaka i izostanak sankcija od nadležnih), ali i manjak komunikacije u slučaju zahtjeva roditelja Bošnjaka iz Osnovne škole Sveti Sava u Zvorniku – Područna osnovna škola Liplje (zahtjev za unos naziva predmeta ‘Bosanski jezik’ u knjižice)”, kažu iz FSI-ja.
Preporučuju da se nastavni predmet jezika i književnosti u entitetu RS zvanično preimenuje u “Maternji jezik”, koji bi bio okvir da svaki đak koristi i uči svoj maternji jezik, bio to bosanski, hrvatski ili srpski jezik. U trenutnom stanju ne poštuju se ustavne i zakonske obaveze o ravnopravnosti jezika konstitutivnih naroda.
“Nemamo udžbenike na sva tri jezika pa je sam nastavni plan i program predočen na jednom jeziku i jednom pismu. RPZ i nadležno ministarstvo uporno politiziraju pitanje jezika, odbijajući da bosanski jezik zovu njegovim imenom. I to nije sve, ako pogledate listu lektira i književnih djela za sve razrede osnovnih škola, bit će vam jasan nesrazmjer pisaca iz srpske zajednice u odnosu na književnost drugih naroda Bosne i Hercegovine. Mi ne želimo da se lektira raspoređuje po nekakvom ‘nacionalnom ključu’, ali je iz tog pregleda jasno koja je bila namjera onih koji su pisali program”, poručio je Edin Ikanović, urednik Analize “Škola za sve” iz Foruma za strateška istraživanja.
Analiza upućuje da je pri izradi važećeg Nastavnog plana i programa najmanje 90 posto članova i članica svih komisija dolazilo iz reda srpskog naroda.
“Isključenost Bošnjaka i Hrvata iz donošenja ovako važnih odluka i procesa konsultacija je pravilo, a ne izuzetak. Možda je dijelom tu bilo i do činjenice da se često nismo htjeli baviti propisima koji su se donosili na entitetskom nivou, u okviru nadležnosti institucija koje mi plaćamo kroz plaćanje poreza. Dakle, plaćamo porez u RS-u, samim tim imamo pravo učešća u donošenju odluka”, dodaje Ikanović.
U Analizi je primijećeno da Nastavni plan i program predmet “Pravoslavna vjeronauka” stavlja u službeni program, dok predmete vjeronauke drugih konfesija ignoriše. Također, aspekti etničkog i religijskog ekskluziviteta se prepoznaju u predmetima muzičke kulture, fizičkog vaspitanja, historije, geografije, odjeljenske zajednice.
“Dok je na časovima fizičkog vaspitanja to pitanje koji plesovi naroda iz BiH i regije će se učiti u segmentu ritma i folklora, u muzičkoj kulturi je to nesrazmjerno korištenje religijskih pjesama jedne grupe. No, najveći problemi su u predmetu historije, gdje se dominantno izučava historija srpskog naroda. I dok u nižim razredima predlažemo preformulisanje perspektive na način da se obrađuje historija svih južnoslavenskih naroda, 9. razred će svakako ostati problematičan, zbog odnosa dominantnih etničkih narativa po pitanju historije 20. vijeka. U programu predmeta geografija i dalje se nedovoljno pažnje pridaje dijelovima BiH koji se ne nalaze u entitetu Republika Srpska, a znatno veća pažnja je usmjerena na susjednu Republiku Srbiju. I konačno, kroz predmet odjeljenske zajednice i same aktivnosti škola i dalje se obilježavaju Svetosavske svečanosti, gdje se zajednički dan škola u entitetu RS i dalje vezuje za Savindan”, dodaje Ikanović.
Analiza je ponudila proaktivna rješenja u vezi s provedbom Privremenog sporazuma o potrebama i pravima povratnika, poput organizacije online nastave za “nacionalnu grupu” predmeta (do reforme NPP-a) za zajednice gdje nije ispunjen minimalan broj đaka iz bošnjačke i hrvatske zajednice, ali i potpisivanje Protokola nadležnih ministarstava obrazovanja kojim će se istražiti interes nastavnog kadra za pozicije u drugom području te osigurati sredstva koja će ohrabriti mobilnost nastavnog kadra nevećinskih zajednica širom BiH.
“Mnogo smo radili za ovo. Pri izradi posebno konsultovali zajednice koje trenutno imaju neriješene situacije koje su stare 10 i više godina, te smo s dužnom pažnjom prihvatili realan društveni i politički kontekst. Nadamo se da će ponuđena rješenja naići na ozbiljno uvažavanje i razmatranje nadležnih institucija u RS-u. Mi možemo po ‘galamu’ ići u Sarajevo, ali je krajnje vrijeme da pitanje obrazovanja postane relevantno društveno pitanje, kojem ćemo svi pristupiti ‘u dobroj vjeri’ te pokazati da se institucije i građani mogu dogovoriti o rješenju. Molim institucije RS-a da naprave historijski iskorak, da ne propuste ovu priliku i da prepoznaju važnost uvažavanja zahtjeva bošnjačke i hrvatske zajednice u kreiranju NPP-a. Važno je za budućnost sve djece na ovom području da zaista napravimo škole za sve”, zaključio je Ikanović.