Avdo Huseinović je autor velikog broja dokumentarnih filmova koji su ostavili značajan utisak ne samo na publiku u Bosni i Hercegovini, nego i regionu. Danas će premijerno biti prikazan još jedan dokumentarni film pod nazivom “Postupi po naređenju – dželati u plavom”, koji je snimljen u produkciji TV Podrinje.
Ovaj film kroz izjave svjedoka, analitičara i brojne relevantne dokumente, od kojih su mnogi korišteni i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu i Sudom Bosne i Hercegovine, predstavlja jedinstveno dokumentarno svjedočenje o ulozi MUP-a Republike Srpske u genocidu i drugim ratnim zločinima na području Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995. godine.
Samo za Raport autor filma Huseinović je otkrio zbog čega je izabran baš 9.januar za premijeru te istaknuo neke zanimljive detalje ovog dokumentarnog filma. Osvrnuo se i na političke tenzije u BiH, ali i nacionalizam koji je posljednih nekoliko dana “divlja” u BiH.
Jedan ste od najznačajnih autora mnogih dokumentarnih filmova koji su ostavili utisak ne samo na publiku u Bosni i Hercegovini, nego i u regionu. Danas je premijera novog dokumentarnog filma. Možete li nam se kratko osvrnuti na novi film?
Ovo je jedna istraživača, dokumentarna priča fokusirana isključivo na nastanak, ulogu i ponašanje MUP-a RS tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Bavimo se brojnim njihovim zločinama koji su kulminirali u julu 1995.godine, genocidom u Srebrenici.
Specijalne jedinice RS policije počinili su zločine u skoro svim okupiranim mjestima, ali u ovom filmu smo se fokusirali na Prijedor, Srebrenicu, Vlasenicu, Ključ i Bijeljinu. U ovom odnosu je zanimljivo da su pripadnici MUP-a RS dobili do sada, kada uzmemo presude u Hagu i domaćih sudova, više stotina godina zatvora. Među njima, su i ministar prvi MUP-a RS, Mićo Stanišić. Među njima, su brojni visoki oficiri i ono što je zapanjujuće da ta formacija i dan danas funkcioniše pod istim imenom nakon svega i s obzirom da znamo šta je zadatak policije u svijetu, a to je da je štiti živote i imovinu ljudi, da štiti sistem oni su ovdje provodili sistematski zločin, velikih razmjera i mislim da su nakon zločina bili prva policijska struktura u svijetu koja je presuđena na najteži oblik ratnog zločina.
Mislite li da nedostaje državne strategije kada se govori o filmovi kakve Vi snimate?
Naravno, jer ovo sve što mi radimo, radimo kao udruženje građana. Dakle, radimo ovo kao jedna ekipa ljudi koja je prije 13 godina krenula sa ovom pričom iz jednog revolta i bunta. Htjeli smo da ostavimo trag u vremenu, da ne bude da ničega nije bilo. Strategije nema, ponekada bude neke podrške a to je opet neka druga priča. Puno bi važnije bilo da ovo zajedno i sistemtski radimo. Drugačije bi bilo da sistem stoji iza ovoga, da planski radimo. Ne samo ja, nego i brojni drugi autori i istraživački koji su spremni da se bave ovakvom tematikom. Da imamo neki plan ili projekat za narednih pet do šest godina.
Kratko ćemo se osvrnuti i na film “Quo vadis, Aida?”. Jeste li gledali film i kakve utiske imate?
Veliki respect za Jasmilu Žbanić kao jednu od najboljih evropskih rediteljica. Njen opus i njene nagrade širom svijeta govore ko je ona. Ona je odabrala priču o jednom ili dva dana jula 1995. godine. Fokusirana na Potočare. Njena autorska vizija je bila fokusirana na 11./12. juli u Potočarima. Otvorila je put da brojni režiseri nastave raditi priču o genocidu u Srebrenici. Svjedocimo smo da, evo nakon Holokausta je prošlo 70 godina. Ali ima veliki broj igranih filmova, ali i dokumentarnih koji govore o tome. Srebrenica je nezavršena i neispričana priča, otvorena knjiga, Iskreno, mislim da će se o Srebrenici moći snimati filmovi i narednih 50 godina. Ona je poslala poruku i sa svojim imenom otvorila put brojnim režiserima i u regionu i svijetu da nastoje snimati na ovu temu.
Mnogo se govorilo o tome hoće li se film prikazati na RTS-u. Mnogi su kazali da bi to značilo završetak rata. Zar rat nije odavno završen?
Rat je završen na nekom papiru, ali mi ne znamo gdje je original tog papira. Međutim, u brojnim drugim segmentima nakon tog novembra 95. godine on se vodi sve vrijeme i postoje faze. Istraživači su govorili da je negiranje genocida posljedna faza, međutim, neki važni historičari su otkrili da to nije posljednja i da imamo faze poslije tih. To je primjera radi slavljenje zločina. Ta vrsta specijalnog rata je itekako je prisutna. Ne znam da li će neko odjaviti sve to što je započelo raspadamom Jugoslavije. Ovo je tema koja zaslužuje mnoge okrugle stolove, istraživanje itd.
Danas se obilježava nesutavni dan manjeg bh. entiteta RS. Kako to komentirate?
Mi ćemo na proslavu zla, 9.januara odgovoriti sa filmom. Pošto će u defileu biti pripadnici MUP-a RS. Mi ćemo odgovoriti sa pričom, istraživačkom, argumentovano. Kako je nastao MUP i šta je on uradio za vrijeme agresije. Kada su obilježavali taj dan i ranije sam znao poslati neku poruku, kao istraživač. I narednih godina ukoliko bude, mi ćemo uvijek odgovoriti argumentovano za tu proslavu zla.
Nazadovanje BiH u svakom pogledu vidljivije je iz dana u dan. Politički analitičari smatraju da nacionalizam cvjeta. Kako gledate na sve skandalozne poruke proteklih nekoliko dana?
Ne bih rekao da nacionalizam ponovo divlja. On nikada nije prestao. Imam brojne dokumente. Sve ono što je sada dnevna vijest ona bude zaboravljena. Ja to sve arhiviram. To je kontinutet od okončanja agresije. Od 2000. godine kada su se počeli vraćati povratnici, imamo ih veliki broj i ubijenih.. Ne zaboravimo ubistvo djevojčice iz Vlasenice. Imamo stotine napada na povratnike i brojne druge slučajeve. I onda budemo šokirani što policajci u Priboju pjevaju one pjesme. Ne trebamo biti iznenađeni.
Prošlo je 30 godina od početka agresije na BiH. Gdje smo mi danas? Ponovo se spominje rat, ljudi su u velikom strahu.
Strah je opravdana kategorija, pogotovo kod onih koji su preživjeli i bili žrtve. Koji itekako imaju svježe pamćenje na period agresije. Ne postoji osoba koja je bila mogla predvidjeti u kojem pravcu bi se mogla odvijati trenutna politička situacija. Ja mislim da je ovo jedna vrsta specijalnog rata, koriste se neke metode izluđivanja, ekonomskog uništavanja i brojni drugi segmenti. Vidjet ćemo…