Izvještaji Pravobraniteljstva BiH o sporovima su decenijama “primani k znanju” na sjednicama državne vlade i Parlamente. Bosna i Hercegovina je zbog kršenja ugovora između njenih entiteta i stranih investitora trenutno upletena u šest međunarodnih arbitražnih sporova koji bi mogli koštati njene građane blizu 1,3 milijarde eura – bez kamata.
Tužbe protiv BiH stigle su iz Slovenije, Hrvatske, te poreznih rajeva na otocima Man i Malta, u kojima se pred sudovima u Washingtonu, Londonu, Hagu i Beogradu traže goleme odštete za prekinute poslijeratne projekte, ali i prijeratna ulaganja iz fondova solidarnosti bivše Jugoslavije, piše RSE.
Izvještaji Pravobraniteljstva BiH o sporovima su decenijama “primani k znanju” na sjednicama državne vlade i Parlamente. Sve dok slovenska kompanija Viaduct nije izvršnim sudskim nalogom početkom ove godine prisilila BiH da joj plati oko 52,8 miliona eura za projekt koji nije imao ni kamen temeljac.
Uprkos jasnoj presudi, lokalnim zakonima i sporazumu između države i entiteta, odšteta još nije plaćena, a formalni dug mora platiti država BiH, iako ga ona nije napravila. Entiteti Federacija BiH i Republika Srpska, deset kantona i općine izdale su stotine koncesija i dozvola za gradnju gdje su kod potpisivanja ugovora i naplate poreza i nameta isticale svoje nadležnosti u privredi.
Konkretno u slučaju izgubljenog spora s Viaductom, vlasti Republike Srpske nisu preuzele punu odgovornost, dok njeni dužnosnici optužuju prethodne vlade i za izgubljeni novac i za plaćanje odštete.
“Sporovi idu preko Pravobraniteljstva BiH. Onda se oni na Vijeću ministara BiH dogovore da će entitetu, recimo Republici Srpskoj, prepustiti da odredi ko će zastupati državu – što je suludo. Potom politika iz RS fakturiše državi račun za izgubljeni spor”, kazao je za Radio Slobodna Evropa Sead Miljković, sarajevski advokat koji se specijalizirao za privredno pravo i arbitražne sporove.
Deseci miliona odštete za projekt bez kamena temeljca
Slovensko poduzeće Viaduct d.o.o. i njegovi partneri tužili su Bosnu i Hercegovinu pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu zbog propalog ulaganja u hidroelektrane na rijeci Vrbas.
S troškovima, BiH mora platiti oko 52,8 miliona eura i taj dug raste uz dnevnu brutalnu dnevnu kamatu od 9.000 eura.
Viaduct je preko lokalne kompanije HES Vrbas dobio 2004. godine koncesiju od Vlade Republike Srpske za izgradnju hidroelektrana Krupa i Banja Luka, ukupne snage 85,7 MW.
Međutim, projekt nikad nije zaživio.
Investitor, koji nije imao prethodne reference u izgradnji ovakvih objekata, tvrdio je u tužbi da mu vlast nije osigurala dozvole ni podršku, kao i da je Vlada RS jednostrano raskinula koncesiju 2015. godine nakon što je uzvodno na rijeci Vrbas dala koncesiju vlastitom preduzeću Elektroprivreda RS.
U slučaj se uključio i treći igrač iz sjene, strani fond koji je financirao Viaductovu tužbu. Slovenska firma je nakon dobivene presude krenula u zapljenu i zamrzavanje imovine države BiH u zemlji i inozemstvu.
“Bukvalno je država opljačkana. Gdje je stvarna šteta za Viaduct i kako je ICSID to odredio? Tamo nema ništa, nema nikakvog objekta hidroelektrane, nema ničeg urađenog šta bi Viaduct mogao prodati. Postoji samo koncesioni ugovor [koji je Vlada RS poništila]”, ocijenio je za RSE Sead Miljković, advokat koji se specijalizirao za arbitražne sporove.
Tužbe zbog prijeratnih ulaganja
Druga dva spora mogla bi koštati državu BiH i entitet Republiku Srpsku šesnaest puta više od Viaducta.
Elektrogospodarstvo Slovenije (EGS-RI) od 2014. vodi pravnu bitku protiv BiH pred ICSID-om, tvrdeći da je ova državna kompanija oštećena zbog prijeratnih ulaganja u termoelektranu Ugljevik, koja je danas u vlasništvu Vlade Republike Srpske.
Generatori su 1985. godine počeli s radom, a ugovorom je bilo predviđeno da slovenska elektroprivreda dobiva trećinu proizvedene struje.
No, sve je stalo s početkom rata 1992. godine.
Nakon neuspjelih pokušaja rješenja spora na domaćim sudovima, koji su se oglasili nenadležnima zbog arbitražne klauzule, EGS-RI je pokrenuo arbitražu u Washingtonu tešku 750 miliona eura.
Paralelno, pokrenuta je tužba pred Arbitražnim vijećem u Beogradu koji je 2023. godine dosudio 67 miliona eura odštete firmi EGS-RI, te pravo na trećinu struje iz Ugljevika.
ICSID je pauzirao arbitražu dok EGS-RI i RTE Ugljevik, odnosno Vlada RS pokušavaju postići dogovor o pitanju kumulirane kamate za period od 2011. do 2021. godine, kao i troškova arbitražnog postupka pred Arbitražnim vijećem u Beogradu.
Hrvatska elektroprivreda (HEP), također, razmatra tužbu od 100 miliona eura protiv BiH zbog prijeratnog ulaganja u Termoelektranu Gacko, koja je danas, također, u vlasništvu Vlade Republike Srpske.
Po sličnom modelu kao za Ugljevik, HEP je 1980-ih s tadašnjim vlastima u BiH dogovorio upravljačka prava i udio proizvedene struje, no nakon rata izgubio je pristup termoelektrani bez ikakve naknade.
HEP je predložio “mirno rješenje” spora s vlastima u BiH, ali konkretnih rezultata nema, ali je upozorio da bi mogao pokrenuti arbitražni zahtjev pred ICSID-om.
“To su naslijeđeni ugovori koji su funkcionisali do 1992. godine. Trideset godina su se pokušavali riješiti ti sporovi i ništa se nije riješilo, iako su se [EGS i HEP] javili čim je završen rat, da im se isporučuje trećina struje”, kazao je za RSE Sead Miljković, advokat koji se specijalizirao za arbitražne sporove.
Zašto indijski tajkun s otoka Man tuži BiH?
Indijski tajkun Pramod Mittal i njegova porodica vode pravnu bitku protiv Bosne i Hercegovine, tvrdeći da im je nezakonito oduzeta kontrola nad GIKIL-om, tvornicom koksa u Lukavcu, u sjevernoj Bosni i Hercegovini.
Mittalova kompanija Global Steel Holdings Ltd. (GSHL) preuzela je većinski udio u GIKIL-u kroz partnerstvo s Vladom Tuzlanskog kantona 2003. godine. Mittal je kupio i Željezaru u Zenici koja koristi koks u proizvodnji.
No, nakon financijskih problema u radu GIKIL-a i optužbi za pronevjeru oko 11 miliona eura, milijarder Pramod Mittal je 2019. godine završio u lisicama da bi kasnije bio oslobođen i napustio je BiH, a GSHL je otišao u stečaj.
Mittalovi u tužbi pred arbitražnim tribunalom u Den Haagu tvrde da ih je BiH nakon toga izvlastila bez naknade i prekršila investicijski sporazum s Indijom, te traže odštetu od 400 miliona dolara (oko 350 miliona eura).
S druge strane, vlasti u BiH odbacuju optužbe, tvrdeći da je to bio odgovor na kriminal i loše upravljanje. Ujedno navode da se ugovor s Indijom ne može primijeniti, jer GSHL formalno nije indijska firma, već je registrirana na Otoku Man, britanskoj offshore zoni, prema izvještaju Pravobraniteljstva BiH.
Sve troškove arbitraže u ovom sporu trenutno plaća država BiH, jer ni entitet Federacija BiH niti Tuzlanski kanton koji je preuzeo upravljanje kompanijom nisu prihvatili da snose trošak, iako se to od njih tražilo.
Hrvatska energetska kompanija “Kermas energija” u vlasništvu milijardera Danke Končara, koji je firmu prijavio na adresi u poreznom raju Malti, najavila je arbitražnu tužbu protiv BiH zbog propalog projekta vjetroelektrane Trusina u Nevesinju, vrijednu više od 102 miliona eura.
Kermas energija je 2012. godine preuzela većinski udio u firmi Eol Prvi u hercegovačkom gradu Nevesinju, koja je imala 30-godišnju koncesije Vlade Republike Srpske za izgradnju vjetroelektrane.
Vlada RS je jednostrano raskinula ugovor 2019. godine, tvrdeći da investitor nije ispunio obaveze, prije svega, dostavu bankovne garancije. “Kermas energija” tvrdi da je krivac sama vlast, koja je u međuvremenu ukinula poticaje za obnovljive izvore, čime je projekt postao financijski neodrživ.
Advokat Sead Miljković smatra da su svi navedeni sporovi “ozbiljan problem prije svega za entitete” i da, po njemu, država BiH neće ili ne bi više trebala izdavati nikakve garancije za bilo kakav entitetski projekt.
“Iz Republike Srpske sad kažu da država plati, a dalje ‘vidjet ćemo kako ćemo’. Greška je, jer se u sporazumu između Vijeća ministara BiH i entiteta RS [iz 2017. godine o Viaductovom arbitražnom postupku] nije navelo na koji način će entitet, ako se izgubi spor, taj novac namiriti”, kaže Miljković.