Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99
Izazovi s kojima se vlasti Bosne i Hercegovine na državnom i entitetskim nivoima susreću posljednih mjeseci su brojne i raznovrsne: napad na ustavni poredak države, (ne)kreiranje novih koalicija, funkcionalnost državnog represivnog aparata, usvajanje Izbornog zakona po hitnoj(!) proceduri, dospijevanje dugova na bazi internacionalnih arbitraža…
Posljednjih sedmica Bosnu i Hercegovinu potresa afera ‘Viaduct’. Naime, zbog procesa prinudne naplate koji je pokrenula slovenačka firma “Viaduct” nakon dobijenog arbitražnog postupka za ugovor koji je raskinula Vlada Rs, Eurocontrol je finansijski blokirao Agenciju za pružanje usluga u vazdušnoj plovidbi (BHANSA). Ovih dana je dug, zajedno sa kamatama dosegao iznos od preko 110 miliona KM. U bh. javnosti razmatrano je nekoliko načina za otplatu ovih sredstava.
Ukratko će biti predstavljeno rješenje koje ima pravni osnov u dva pravna akta. Prvo, u samom Ugovoru Vlada Rs se obavezuje da će u ime BiH platiti sve troškove advokata, pravnih i finansijskih savjetnika i drugih eksperata i konsultanata, kao i troškove vođenja Arbitražnog postupka, uključujući administrativne troškove i takse, troškove Arbitražnog tribunala, kao i sve druge troškove potrebne za vođenje Arbitražnog postupka.
Sve eventualne novčane iznose (naknade štete i/ili izgubljenu dobit sa kamatom, odštetu i drugo) koje bi na osnovu konačne arbitražne odluke, donesene u Arbitražnom postupku tužiocu bila dužna isplatiti BiH, po prijemu dokumentovanog zahtjeva Pravobranilaštva BiH, Vlada Rs se bezuslovno obavezuje da isplati u roku određenom arbitražnom odlukom (2017.). Potpisnici Ugovora su D. Zvizdić u ime države i Ž. Cvijanović u ime entiteta.
Drugi pravni osnov je Zakon o uplatama na jedinstveni račun. Prema članu 5. ovog Zakona, Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) je odgovorna za doznačavanje prikupljenih prihoda korisnicima prihoda, dok se prema članu 11. dio prihoda koji je obračunat za entitet isplaćuje tom entitetu nakon što entitet podmiri sve svoje obaveze u pogledu finansiranja međunarodnih obaveza.
Dakle, jednostavno, Vjeće ministara treba obavezati UIO da prije prenosa sredstava sa jedinstvenog računa koja pripadaju entitetu Rs, uplati direktno ‘Viaductu’ po sudskoj presudi.
Kada su u pitanju interesi države i njenih građana, jedno od najnepovoljnijih rješenja je da se dug isplati iz dobiti Centralne banke Bosne i Hercegovine. Ta dobit pripada državi, ona je svojevrsna ušteđevina građana, služi za očuvanje monetarne stabilnosti, pri čemu CB BiH funkcioniše kao nezavisna institucija. Upravo ovo rješenje je predložio predsjednik SNSD, danas bjegunac od bosanskog pravosuđa. Usvajanjem ovog načina otplate duga, oni koji su do njega doveli, kao i entitet Rs, iz ove afere bi izašli praktično neokrznuti.
Svoj nedomaćinski odnos prema državi (a mogli bi se analizirati i drugi motivi), u utorak su demonstrirali HDZ BiH i SNSD usvajanjem upravo ovog rješenja, uz preglasavanje svojih koalicionih partnera. Ovo hladnokrvno, proračunato, ucjenjivačko, nonšalantno preglasavanje izložilo je partnere iz ‘Trojke’ suočavanju s brutalnom realnošću. Potpuno uporedivo s hladnim tušem kojeg je nedavno doživjela i konstruktivna opoziciona trojka iz Rs-a, nakon što su pregovori o stvaranju nove koalicione većine na nivou države zaustavljeni. Ostaje nam svima nada da ovaj prijedlog Vijeća ministara BiH neće dobiti podršku Predsjedništva BiH i Zastupničkog doma.
Novi dokaz arogancije HDZ-a je i nedavno stavljanje prijedloga Izbornog zakona na sjednicu Doma naroda BiH, bez da su predstavnici Trojke uopšte upoznati i konsultovani, sve uz kršenje Poslovnika o radu Doma naroda. Na stranu što je predloženi tekst zakona u suprotnosti s evropskim demokratskim standardima, što se izmjena Izbornog zakona ne može uraditi bez promjena u državnom Ustavu, pokretanje izmjena Izbornog zakona u ovakvoj političkoj (i sigurnosnoj) krizi, predstavlja svojevrsno lešinarenje (ovakav pristup HDZ je odnekud poznat).
Usvajanje teksta Izbornog zakona koji je predložen od strane HDZ-a, bez da se u njega implementiraju sve presude Evropskog suda za ljudska prava, praktično bi zatvorilo evropski put Bosne i Hercegovine (pri čemu pregovarački proces zapravo još uvijek nije ni započeo). Očekivana reakcija od prodržavotvornih političkih snaga bilo je napuštanje sjednice Doma naroda. Gotovo pa ciničnim se čini komentar premijera susjedne Hrvatske, koji kao jedinu krizu u Bosni i Hercegovini vidi neusvajanje novog Izbornog zakona, pa kao krivca za trenutno stanje u državi označava Bošnjake!
Većina sporova koji su predmet arbitraže povezani su s projektima iz Rs, a njihov uzrok su nekompetentnost, nesposobnost, bahatost ili korupcija vlasti. Opozicija iz Rs tvrdi da se afera Viaduct odvija prema unaprijed utvrđenom scenariju, gdje će nakon naplate duga, novac biti ‘pravedno’ podijeljen između ljudi koji su uključeni ispred vladajućeg entitetskog režima i dobitnika spora. Dva su argumenta koji idu u prilog ovoj tezi. Prvo, režim u Rs je 2017. godine odbio nagodbu da plati odštetu od jedan milion eura, uz svjesnu spoznaju da će troškovi gubitka spora biti znatno veći. I drugo, firma Viaduct spada u kategoriju ‘tašna-mašna’ firmi (1-2 zaposlena), kojoj ozbiljan investitor nikad ne bi povjerio projekte kakvi su izgradnja hidrocentrala na rijeci Vrbas. Svakako da ovaj slučaj zavređuje veliku pažnju državnog Tužilaštva.
Zabrinjavajuće je da su na pomolu novi, slični sporovi koji se procjenjuju na nevjerovatnih dvije milijarde KM. Ako je u pozadini ovih sporova korupcija, onda se u analizi može otići i korak dalje i razmišljati i o tome da li se ovo radi smišljeno, radi ostvarenja nekog antidržavnog političkog cilja. Bez obzira što isplate ovih enormnih iznosa štete i državi, i entitetu, i svim građanima. Zasad, kada je novac u pitanju, pretpostavimo da se radi o uskim, pa i pojedinačnim interesima.
Sredstva za nadoknadu štete ‘Viaductu’ mogu se isplatiti i sa stavke ‘Kapitalna ulaganja’, korekcijom budžeta, pri čemu bi se ovom isplatom uzela sredstva koja su predviđena za kupovinu zgrade za UIO. Nadoknada prema državi ponovo bi bila redukcija isplate od sredstava PDV-a prema entitetu. Drugim riječima, građani Rs-a bi u narednom periodu ‘sakupljali’ sredstva za kupovinu ‘kumove zgrade’. Možda bi ih to konačno potaklo na razmišljanje dokle trpiti zulum vladajućeg režima.
Analiza situacije u ostalim područjima, kao što su ekonomska situacija, inflacija, globalna sigurnost, zapošljavanje, promjene uzrokovane nametanjem carina od strane D. Trampa i dr., zahtijevala bi znatno više prostora, ali navedena dva slučaja su dovoljan razlog za buđenje i otrežnjenje svih državotvornih političkih subjekata. Naime, idila zvana ‘evropski put BiH’, koju su predstavnici Trojke promovisali tokom zadnje dvije godine, raspršena je i brutalno ogoljena.
Djelovanje antidržavnih snaga nije prestalo, čak je intenzivirano. Uz najbolju volju, nedostatak političke vizije, potkapacitiranost i nemogućnost anticipacije niti jednog važnog događaja, Trojku čini nesposobnom da odgovori izazovu spašavanja barem ovoliko države koliko danas imamo. Stoga, izgledna su dva moguća scenarija. Prvi, okupljanje svih konstruktivnih političkih snaga u državi s ciljem kreiranja nove koalicione većine i vraćanje na put evropskih integracija. I drugo, nastavak političke, pravne i svake druge agonije i čekanje narednih izbora, uz obavezu da se barem zaustavi dalja destrukcija i razvlašćivanje države.