Na novoproglašeni Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, 15. septembra 2021. godine, u skupštinama Srbije i Republike Srpske svečano je izglasan Zakon o upotrebi srpskog jezika u javnom životu i zaštiti i očuvanju ćiriličkog pisma.
Ovaj Zakon se zbog slabosti u najvećem dijelu neće moći primjenjivati, niti ta primjena kontrolisati, ocijenio je lingvista i profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Ranko Bugarski.
– On nije ni donijet da bi se dosljedno i dugoročno primijenjivao, nego za jednokratsku političku upotrebu. Stoga i djeluje kao objava odanosti srpskom jeziku i ćirilici, prije nego kao ozbiljan pravni instrument – naveo je Bugarski u autorskom tekstu za Danas poslije analize pojedinih odredbi zakona.
Postavio je i niz logičnih pitanja.
– Uz vječitu temu ugroženosti, možemo pitati od koga se to štiti srpski jezik i ćirilica? Od susjednih jezika? Od nesrba? Od Srba latiničara? Izgleda da je jezik najviše ugrožen domaćom nepismenošću i nekulturom, ali za sistematsko bavljenje ovim problemom nedostaje volje i vremena, velikim dijelom upravo zbog stalne zaokupljenosti ćirilicom i identitetom – naglasio je on.
Ocijenio je da će zakon vjerovatno biti „zaboravljen prije stupanja na snagu“.
Ponekad se čini da jezik i pismo treba štititi i od njihovih, odveć, revnosnih čuvara, zaključio je Bugarski.