Građani Bosne i Hercegovine pomno prate ratno stanje u Ukrajini, a posebno svaki potez Rusije, koja od kako je započela rat prijeti nuklarnim oružjem. Mnoge je zabrinula nedavna naredba ruskog predsjednika Vladimira Putina da se nuklearno oružje stavi u stanje visoke pripravnosti.
Malo je objekata u našoj zemlji koji bi mogli poslužiti u slučaju da se prijetnje Putina ostvare. Ono što se zasigurno zna jeste da postoji bunker kod Konjica napravljen za slučaj atomskog napada na nekadašnju Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju u bosanskohercegovačkom gradu Konjicu.
Naime, prije nešto više od tri desetljeća na planini Zlatar blizu Konjica u BiH izgrađeno je atomsko sklonište koje je bilo glavno zapovjedno mjesto bivše JNA. Nosio je oznaku D-0, kao najstrožije čuvana tajna tadašnje SFRJ, a bio je prozvan “Armijskom rezervnom komandom” i “Atomskom ratnom komandom”. U narodu je ostao jednostavan naziv – “Titov bunker”.
Gradnja Titova bunkera trajala je 26 godina, od 1953. do 1979. godine i stajala je 4,6 milijardi dolara što je u današnjoj protuvrijednosti iznad 10 milijardi dolara, pa je ovo treća najveća investicija SFRJ. Objekat je mogao je primiti 350 ljudi. U funkciji nije od 1992. godine,
Tri dijela cjeline
Objekat se sastoji iz tri dijela. Prvi je vidljiv i zove se maskirni dio, sastoji se od tri objekta: nadzorne rezidencije, objekta za uže osiguranje bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita te objekta u kojem je trebalo biti smješteno osoblje za tehničku podršku.
Kada se prođe kroz hodnik prve kuće, otvara se troje teških metalnih vrata debljine 1,20 metara, iza kojih se nalazi tunel koji vas vodi do srca atomskog skloništa na dubini od 280 metara i dužine 202 metra. Tuneli povezuju maskirni dio sa III dijelom objekta – atomskim skloništem, koje može izdržati nuklearni udar jačine 25 kilotona. Zidovi tunela su izrađeni ručno od drveta. Cijeli objekt osvjetljava 6.000 neonki.
Treći dio objekta je u obliku potkovice i to je štićeni dio, jer se u njemu nalaze sistemi za zaštitu, protivpožarni sistem, sistem za zaštitu od nuklearnog udara, klima… Podijeljen je na 12 blokova. Najznačajniji su blokovi 6 (komunikacije), 8 (Titov blok), 9 (pluća objekta-klima), 10 (cisterne za naftu) i 11 (voda).
U slučaju opasnosti od nuklearnog udara bunker je bio spreman primiti 350 osoba iz najvišeg vojnog i političkog vrha bivše SFRJ. Oni su mogli boraviti tu šest mjeseci bez ikakavog kontakta sa vanjskim svijetom, jer se u njemu nalazi sve ono što je potrebno za normalan život.
Bunker pokriva ukupno 6.854 m², ima više od 100 spavaonica sa udobnim ležajevima, dvije velike konferencijske sale, pet operativnih centara s direktnim telefonskim vezama s predsjedništvima saveznih republika i kablovskom televizijom, dvije kuhinje, pet velikih toaleta, kripto centar, bolnicu sa operacionom salom… Unutar objekta se nalazi i veći broj prostorija za ukupno 21 sistem za održavanje. U njemu se nalaze dva spremnika sa 50 tona nafte, dvije vrste klime, bazen sa 170 kubika vode, tekuća voda i tehnička iz prirodnog bunara koji se nalazi u planini. Svaki sistem ima alternativu u slučaju da prvi zakaže.
Temperatura u bunkeru je između 21 i 23 stepena celzija, a vlažnost zraka od 60 do 70 posto, što predstavlja idealne uvjete za život. Iz objekta postoji prinudni izlaz koji nije ucrtan na mapi. Vodi na brdo iznad objekta visine 170 metara, kojim možete doći do relejnog čvorišta na planini Zlatar.
Objekat pripada Ministarstvu odbrane BiH.