Adisa Binakaj iz Vogošće je mlada poduzetnica koja je prije manje od godinu dana pokrenula svoj biznis pod nazivom “Medeni kutak”. Njena specijalnost su slastice, a njena medena torta je vrlo brzo pronašla svoje vjerne kupce.
Adisa, kako je započeo vaš poduzetnički put? Kako ste se odlučili da otvorite „Medeni kutak“?
Ljubav prema pripremanju hrane je oduvijek postojala, međutim, prije nisam razmišljala o tome da načinim korak ka poduzetništvu i sve je to bilo na nekoj osnovi poznanstva i preporuka da nudim usluge pripremanja hrane. U to vrijeme sam i imala posao, što je vjerovatno bio dodatni razlog da ne razmišljam o poduzetništvu. Onda se desio otkaz koji nisam očekivala i to se desilo na baš jedan, za mene, ponižavajući način. Shvatila sam da ljudi ne cijene moj trud i rad koji sam godinama ulagala. Tada sam rekla sebi da neću dopustiti da me više niko ne ponižava i omalovažava moje sposobnosti, odlučila sam da počnem da radim za sebe, a ne za druge. Malo po malo ukazala se prilika da dođem do nekih sredstava i da pokrenem svoj vlastiti biznis.
Šta vam je bilo od najveće važnosti? Da li su to poticajne mjere (ukoliko ste koristili neku), edukacija ili podrška pojedinaca/pojedinki?
Vjernica sam i vjera je moj najveći izvor snage i motivacije. Čvrsto vjerujem da se upornost i poštenje isplate, samo treba imati strpljenja. Ja sam imala ideju, volju i želju da se upustim u vode poduzetništva, samo mi je nedostajao kapital. I kada sam našla načina da dođem do kapitala, koristeći lična poznanstva u vidu podrške pojedinca, ja sam startala i počela da realiziram svoju ideju.
Na kakve poteškoće ste najviše nailazili i kako ste ih rješavali?
Na početku mnoge stvari se mogu smatrati poteškoćama jer prvi put se suočavate sa njima. Međutim, to nisu bile neke posebne poteškoće, osim što je teško doći do kvalitetne i odgovorne radne snage.
Po vašem mišljenju, šta je to čega nedostaje kada je u pitanju stvaranje poticajnog okruženja za razvoj poduzetništva?
Što se tiče nedostataka po pitanju stvaranja poticajnog okruženja, tu možemo stvari podijeliti na poteškoće na jednom makro i mikro nivou. U našoj državi postoji potreba za uređivanjem mnogo stvari u vidu olakšanja administracije. Poticaji su slabi, domaći proizvođači nisu zaštićeni, politika je duboko ušla u društvo tako da su oni apolitični nezaštićeni i sl. Drugi problem je što država mnogo uvozi, a lobiji velikih stranih kompanija, korupcija i druge poteškoće otežavaju domaćim poduzetnicima da budu konkurentni.
Šta biste savjetovali ženama koje imaju poslovnu ideju?
Moj savjet ženama, mojim sugrađankama jest da žive svoje poduzetničke snove i potrude se da ih ostvare. Ne dozvolite da vas neko demoralizira, krenite putem svojih snova, a on neće biti lagan, jer ćete tako ispuniti svoju unutarnjost i osjećati se zadovoljnije. Također bih savjetovala da ne zaboravimo, i kada budemo poduzetnice, da je naša najplemenitija misija da budemo majke i supruge. Čuvajmo i gradimo svoje porodice, jer su one nešto što nas dodatno ispunjava. Nije jednostavno i lako uspjeti u poslovnom svijetu i sačuvati privatni život, ali se isplati.
Situacija sa pandemijom koronavirusa je utjecala na sve sfere života. Vaš biznis je ugrožen, šta činite da umanjite nastalu štetu?
Stanje koje nas je zadesilo ovom pandemijom je nešto što je veliki udarac za sve, a posebno one koji su u samom startu. Prilično su mi ruke svezane da bilo šta posebno učinim, jer sam uložila sve što sam imala. Trudim se da radim na marketingu da me ne zaborave. Nadam se da će država imati sluha za nas, a pokušavam i da pronađem način da dođem do dodatnih sredstava i dodatno se zadužim kako bi prebrodila krizu. Otežavajuću okolnost predstavlja što kod nas još ne funkcionira islamsko bankarstvo u punom kapacitetu, kako bi i oni koji ne žele da posluju na kamatnim principima mogli da dođu do sredstava.
Bili ste polaznica Akademije poduzetištva žena. Koliko vam je značila ova edukacija i mentorstvo koje ste imali pri razvijanju svoje ideje i pokretanju biznisa?
Akademija poduzetništva žena je bio dodatni vjetar u leđa da uspijem realizirati svoju ideju. Tu sam uspjela da naučim neke stvari koje su mi bile potrebne, a i da ostvarim neke kontakte sa ljudima iz struke, kao i predstavnicima institucija, od kojih se nadam da nas neće zaboraviti i omogućiti nam da koristimo grantove za koje ispunjavamo uslove.
Za kraj, podijelite sa nama vaš životni moto.
Moj moto je da je svaki novi dan nova prilika da nešto lijepo uradimo za sebe i svoje najmilije, kao i za ljude oko sebe.
Izvor: Index.ba