Bivši ukrajinski diplomata: Zašto Dodik nije zadovoljan deklaracijom “svesrpskog sabora”?

Preporučujemo

Nekadašnji otpravnik poslova Ukrajine u Bosni i Hercegovini Volodimir Tsybulnyk u autorskom tekstu za ukrajinski medij Evropska pravda analizirao je zaključke “svesrpskog sabora” i neispunjena očekivanja predsjednika RS-a Milorada Dodika u tom smislu.

“Hoće li se Republika Srpska otcijepiti od Bosne i Hercegovine? Sa mogućim pristupanjem Srbiji? Takav plan prošlog mjeseca najavio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Štaviše, obećao je da će u roku od mjesec dana predstaviti pravu ‘mapu puta’ za oslobađanje RS”, stoji na početku tekstu.

- -

Smatra da bi takav destabilizovao Balkan, a što je u interesu Ruske Federacije.

“Međutim, takve Dodikove namjere ne odgovaraju ni samim zemljama regiona, pa ni Srbiji, čija i sama vlast koketira sa takvom retorikom”, tvrdi Tsybulnyk.

Kako su pokazali događaji posljednjih dana, dodaje autor, Dodik nije dobio političku podršku u realizaciji svog plana. U tom smislu ni Srbija nije spremna da se sukobljava sa Evropskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama.

“Ovo je prilično neugodna vijest za Kremlj”, ističe Tsybulnyk.

- -

Govoreći o “svesrpskom saboru” napisao je da su organizatori skup doveli u vezu sa usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a.

“Više od mjesec dana ‘branitelji’ Srba, pripremajući se za sabor, širili su lažne teze da rezolucija Generalne skupštine ‘etiketira’ Srbe kao ‘genocidni’ narod (o tome nema ni nagoveštaja u Rezolucija), da će njeno usvajanje ‘uništiti’ RS, i da su srpska kultura i jezik pod ‘prijetnjom’ (opet – čista laž)”, navodi se.

Autor dodaje da je glavni kreator ovakvih izjava Dodik, koji je uz to isticao svoju omiljenu prijetnju, da ukoliko Rezolucija bude usvojena, RS će napustiti Bosnu i Hercegovinu.

Svesrpski sabor autor je okarkaterisao kao “proslavu Velike Srbije”, i napomenuo da je tokom njegovog održavanja usvojena Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda od 49 tačaka.

“Dokument se pokazao čudnim, kontradiktornim i što je najvažnije – opasnim. Možda je to bila slučajnost, ali dan prije početka sabora niko ga nije vidio (možda osim vrha Srbije i RS). Stiče se utisak da se u Beogradu pojavio zajedno sa Dodikom, koji je sletio iz Moskve”, ističe Tsybulnyk.

On smatra da je opasnost koju nosi deklaracija višeslojna, jer pojedini zaključci liče na korak prema zbližavanju Srbije i RS-a do ujedinjenja, a što se materijalizovalo u smislu stvaranja Nacionalnog vijeća srpskog naroda.

“Dobio je značajne funkcije, da koordinira i kontroliše sprovođenje akata Svesrpskog saveta, da donosi sopstvene akte. Šta je ovo, ako ne nadnacionalni parlament koji kontroliše izvršne organe i priprema svoje odluke?”, navodi se.

Kao opasnost ističe niz zaključaka usmjerenih protiv Dejtonskog mirovnog sporazuma i visokog predstavnika.

“Štaviše, odvojeni stavovi bi trebali osigurati jednostrano proširenje nadležnosti RS i osigurati njeno pravo da ne priznaje odluku Suda BiH i visokog predstavnika. Ovo ne samo da je u suprotnosti sa Dejtonskim sporazumom i Ustavom BiH, već podriva ustavni sistem zemlje i predstavlja mehanizam za njegovu destabilizaciju i secesiju”, navodi se.

U smislu opasnosti autor ističe da deklaracija želi oslabiti napore međunarodne zajednice u smislu normalizacije odnosa Srbije i Kosova. Četvrti segment odnosi se na zajednički pristup realizaciji infrastrukturalnih projekata.

Na kraju Deklaracija pokušava izgraditi zajednički pristup vanjskoj politici RS i Srbije.

“Čini se da su svi učesnici bili zadovoljni – formalizacija ‘srpskog sveta’ je skoro u toku, tačnije, počela je. Ali ne i Milorad Dodik. Uostalom, ni Deklaracija ni govori nisu našli prostora ne samo za pozive na odvajanje RS-a od Bosne i Hercegovine i priključenje Srbiji, već ni podršku tome. Uostalom, Milorad Dodik je ušao ‘all in’ prijeteći otcjepljenjem svima: Evropskoj uniji, SAD, Albaniji, Bosni i Hercegovini, pa čak i, čini se, predsjedniku Vučiću, koji to nije htio čuti”, navodi autor.

Napominje da se činilo da je Dodik očekivao da sabor podrži njegovu “ludu ideju”.

“Još prije sabora je izjavio da poslije njega više ništa neće biti kao prije, a Drine više neće biti rijeka koja dijeli Srbe. Indikativno je da ne žele svi Srbi da napuste BiH, čak ni u Narodnoj skupštini RS-a više od četvrtine poslanika je protiv ovog poteza. A takav korak iskreno plaši posao”, navodi se.

Dodaje da je inspirisan prethodnim sastankom sa Vladimirom Putinom izjavio da će 21. vijek biti “vijek ujedinjenja Srba”, te da će se RS pridružiti Srbiji.

“Međutim, ni Vučić, ni Deklaracija, ni govornici na saboru (osim samog Dodika) nisu otvoreno pominjali priključenje RS-a Srbiji. Da, deklaracija je opasna zbog svojih namjera da zbliži Srbiju i RS, ali to su ipak samo namjere. Međunarodna zajednica ih je već osudila i upozorila da neće dozvoliti eklatantno nepoštivanje Dejtonskog mirovnih sporazuma i Ustava BiH, za šta ima odgovarajuće mehanizme i snage. Dodik je još jednom podsjetio da su entiteti sastavni dio BiH (inače, to je zapisano i u Deklaraciji) i da nemaju pravo da mijenjaju ustavni sistem BiH, proširuju svoje nadležnosti”, ističe Tsybulnyk.

Odnos regionalnih, evropskih i svjetskih faktora prema Dodiku

Tvrdi da je iznenađujuće da Dodik, kao iskusan političar, ne razmatra stav glavnih igrača u regionu o njegovim separatističkim težnjama, koji još nisu spremni da ga podrže u tome.

“Počnimo s Rusijom. Putin je tokom sastanka sa Dodikom napomenuo da je stav u vezi sa Dejtonskim mirovnim sporazumom nepromijenjen i da Rusija priznaje samo ono što je zabilježeno. Da, zapravo Rusija vodi neobjavljeni rat protiv integriteta BiH, njen posljednji korak je otvaranje konzulata u Banjoj Luci. Ipak, prema Moskvi, za ujedinjene RS-a i Srbije još nije vrijeme, za razliku od proširenja ovlasti”, navodi se.

Rusi se nadaju da će Dodik nastaviti da blokira evropski put BiH i uvođenje sankcija Moskvi, a u uz to ostati destabilizujući faktor u regionu.

Što se tiče Srbije, autor smatra da Aleksandar Vučić nema želju da ponovi neuspješno iskustvo Slobodana Miloševića u smislu “okupljanja” Srba u “jedinstvenu državu”.

“On pokušava da formira neku vrstu prekogranične srpske zajednice koja će ujediniti Srbe sa zajedničkim mentalitetom, jezikom i kulturom, a u središtu svega je Srpska crkva, ‘stub srpskog identiteta’, kako piše u deklaraciji. Vučić, koji nije odustao od svog drugog sna, da Srbija postane članica Evropske unije shvata da će podrška Dodikovom radikalnom planu na kraju zatvoriti put zemlji u evropsku demokratsku zajednicu. I zato je, uprkos koketiranju sa Dodikom oko Velike Srbije, tema ujedinjenja sa RS za njega tabu. Umjesto toga, pomaže entitetu da proširi svoja ovlaštenja i prava, ništa više”, navodi se.

Autor iznosi zanimljivo tumačenje odnosa Kine prema Bosni i Hercegovini.

“Kinu generalno nije briga hoće li jedinstvena BiH opstati ili ne. Za nastavak prodora u region potrebno joj je tržište cijelog Zapadnog Balkana i barem relativna stabilnost. Vjerovatno će se fokusirati na poziciju Srbije, svog najvećeg partnera u regionu, po pitanju BiH”, ističe autor.

Tsybulnyk smatra kako se čini da Turska i zemlje Perzijskog zaljeva podržavaju Bošnjake, ali se ne miješaju u rješavanje situacije.

“I proširit će saradnju, političku, finansijsko-ekonomsku, humanitarnu i vojno-tehničku, čime će se sačuvati jedini muslimanski državni entitet u Evropi i njihov životni prostor”, tvrdi autor.

Dodaje da Hrvatska u svemu podržava poziciju bosanskih Hrvata i njihov interes.

“Zagreb shvata opasnost Dodikove igre i njegovih pokušaja da se ‘osamostaljuje’. Ali također vide da to stvara priliku da se traži formiranje trećeg, hrvatskog entiteta”, mišljenja je Tsybulnyk.

Naglašava da je međunarodna zajednica, posebno Velika Britanija, Njemačka, SAD i druge zemlje kategorična, neće dozvoliti uništenje Bosne i Hercegovine, promjenu granica i učinit će sve da očuva mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu.

“Zato je Dodik razočaran. Nije našao podršku za svoj separatizam, a njegovsa podrška u Republici Srpskoj je sve slabija. Najvjerovatnije će u roku od dvije sedmice iznijeti plan za secesiju od BiH, međutim, on je osmišljen na drugi rok kako bi se izbjegle optužbe za nepoštovanje obećanja. U praksi, međutim, vjerovatno će se fokusirati na pokušaj proširenja ovlasti entiteta pokušavajući da dobije prilično široku autonomiju. Ali za to je potrebno promijeniti i Dejtonski sporazum i Ustav BiH. Koliko je to moguće, teško je pitanje”, zaključuje autor.

Najnovije

Beba u Foči misteriozno nestala nakon porođaja, je li žrtva trgovine djecom?

  Novorođenče iz Foče misteriozno je nestalo nakon porođaja, a policija i tužilaštvo mjesecima pokušavaju utvrditi da li je beba...