Bojan Lukić rođen je u Srbiji. Ljubav ga je prije 16 godina dovela u Sarajevo. Profesor je, zaposlen na poziciji direktora u jednoj firmi. Oženjen Sarajkom, Bosankom, otac jedne djevojčice i s drugim djetetom koje će stići za nekoliko mjeseci. Kandidat je Demokratske stranke za Parlament Federacije BiH.
Otkud Bojan, rođen u Srbiji, vlasnik bh. pasoša, nastanjen u Sarajevu, u politici? Šta Vas je ponukalo na to?
Prvi put sam u Bosnu došao 1998. godine. Moja supruga, tada mi je još bila djevojka, upravo se iz izbjeglištva vratila u Sarajevo i došao sam tu da proslavimo novogodišnje praznike. Bili smo u vezi nekoliko godina i veza je funkcionisala na daljinu, da bih 2002. godine, kada sam bio apsolvent, odlučio da se preselim u Sarajevo.
Što se tiče moje odluke da se uključim u politiku, ponukala me nepravda koje na ovim našim balkanskim prostorima ima na svakom koraku. Ljudi su se toliko navikli na nepravdu i diskriminaciju da je gotovo više i ne primjećuju. Ja sam često bio diskriminiran, svoja sam prava tražio i našao u nadležnim sudovima, ali mnogi ljudi nisu možda znali da postoji način da se sa problemima izborimo. Svi imamo primjedbe na lošu situaciju i to je normalno, ali nije normalno da se ne pokušamo boriti. Ja sam se na ulazak u politiku odlučio kada sam poredao stvari u životu – od braka, porodice, stana, posla. Volim ovu zemlju i smatram da može biti sretnije mjesto za život. U jednom predstavljanju sam rekao da ne treba vjerovati u priče da će ovo biti Švicarska, ali sretnija i uređenija zemlja svakako može biti.
Zanimljivo je da ste u Bosni i Hercegovini doživjeli nacionalnu diskriminaciju, koja je svoj epilog našla i na sudu. O čemu se tačno radi?
U jednoj školi u kojoj sam bio zaposlen dobio sam otkaz jer, prema njihovom mišljenju, dolazim iz „agresorske države“. Ne volim da se vraćam na taj period života niti da potenciram tu priču. Oko te situacije, najvažnije je da sam svoja prava zatražio na sudu i dobio spor. To je prva presuda na domaćim sudovima dobijena zbog nacionalne diskriminacije i mjesta rođenja.
Zašto baš Demokratska stranka BiH? Šta je to što njih izdvaja od ostalih stranaka?
Zato što ljudi nisu podijeljeni, nikoga nije briga kako se ko zove, ko se kojem Bogu moli i da li se uopšte moli. Njima je važna sposobnost i čestitost, kao i predan rad. Imamo isti cilj – zemlju bez podjela na ove i one, crne i bijele, velike i male. Nama su svi isti i to je priča u kojoj se ja dobro osjećam.
Demokratska stranka je ove godine, prilikom podnošenja kandidatskih lista, uspjela jednu veliku stvar – sve svoje kandidate kandidirati kao Bosance, a da ne idu u kategoriju „ostali“.
I mi smo bili iznenađeni kada su nam liste prihvaćene. To je veliki korak za ovu zemlju, a za to se zalaže i stranka koja me je kandidovala. Više nego se misli, ljudima je važan njihov bosanski identitet. Po logici stvari, meni to ne bi trebalo biti važno, ali važno mi je.
Vjerujete li da ideja „bosanstva“ kao prve odrednice svakog bh. građanina, može zaživjeti u ovoj podijeljenoj zemlji?
Naravno. Da ne vjerujem ne bih se upuštao u ovu priču. Preozbiljan sam da se s tim stvarima zezam.
Šta postojeće političke opcije ne nude, a Vi nudite, a što će promijeniti život običnih građana na bolje?
Ono što je meni, odnosno svima nama u DS-u BiH važno, jeste da prestanemo dijeliti ljude. Vrijeme je da prestanemo govoriti o pravima ljudi pa dodavati onu izlizanu floskulu „bez obzira na vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu opredijeljenost“. Nama je ovaj nastavak potpuni višak. Trebamo govoriti samo o stanovnicima ove zemlje. Ovaj nastavak se podrazumijeva. Nama je svaki čovjek – čovjek prvog reda.
Koji su to još principi, osim ideje bosanstva, za koje će se zalagati Vaša stranka i šta će Vama biti prioritet ukoliko budete izabrani u Parlament FBiH?
S obzirom na to da je naša glavna ideja vodilja ukidanje svih vrsta diskriminacije, moj prvi korak će biti uspmjeren ka ukidanju diskriminacije u školstvu, ukidanje strašne prakse „dvije škole pod jednim krovom“, rad na uključivanju kompletne romske populacije u obrazovni sistem. Imamo zastrašujući broj Roma koji ne pohađaju školu. Nama je, već sam rekao, svaki građanin – građanin prvog reda, a meni kao profesoru svako dijete jednako važno.
Mi ne možemo i ne želimo obećavati građanima kule i gradove niti pričati bajke, ali im možemo obećati da ćemo raditi sve u njihovom najboljem interesu.
Kakve su reakcije porodice, prijatelja i slučajnih prolaznika na Vašu kandidaturu? Jeste li imali neprijatnosti?
Njima se zapravo svidjela ideja da se priključim Demokratskoj stranci jer ideja Demokratske stranke „Jedna država jedan narod“ je odlična. Trebat će vremena da se realizuje, to nam je jasno, ali mi smo prvi korak napravili.