Borrell: Promijeniti način glasanja u EU, Zapadni Balkan se s pravom ljuti

Preporučujemo

Proširenje EU je ponovo visoko na dnevnom redu i to s pravom. Prošle sedmice Evropsko vijeće je odlučilo da budućnost Ukrajine, Moldavije i Gruzije je u EU, piše danas u blogu Josep Borrell, visoki predstavnik Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednik Evropske komisije.

“Zemlje Zapadnog Balkana već su na tom putu i EU je takođe ponovila svoju posvećenost njima. Dok revitaliziramo proširenje EU, moramo uložiti slične napore da reformišemo EU i naše donošenje odluka. Jer proširena EU takođe mora biti sposobna da djeluje. To također znači smanjenje obima pravila jednoglasnosti u vanjskoj politici i drugim oblastima, kako bi se više odluka donosilo kvalifikovanom većinom. Proširenje ostaje jedno od najuspješnijih instrumenata vanjske politike EU. Ima svoje kritičare, jer ide presporo ili prebrzo, jer je previše tehničko ili talac političke trgovine. Ali činjenice pokazuju da je proširenje bilo glavni način organizovanja evropskog kontinenta, sa EU u stalnom porastu sa šest država članica 1950-ih na 12, 15 i 27 država članica danas. Teško je zamisliti politiku EU koja je bila transformativnija. Istorijski gledano, institucionalne reforme i nove oblasti integracije pratile su svaki talas pristupanja: tako da smo bili najuspešniji kada smo zajedno težili proširenju i produbljivanju”, piše Borrell.

Kako navodi, rat Rusije protiv Ukrajine ubrzao je istoriju iz mnogih perspektiva.

“To je također zaoštrilo debatu o evropskom poretku i principima koji ga podupiru. Za mnoge zemlje, počevši od Ukrajine, ovo je strateški trenutak da iznesu svoje težnje da se pridruže EU i svemu što ona predstavlja – i da dobiju priznanje za svoje ambicije. Ukrajinski lideri su bili prilično eksplicitni da je, zajedno sa vojnom podrškom za odbranu od ruske agresije, dobijanje statusa kandidata za članstvo u EU njihov glavni prioritet. Vidite slično rezonovanje vlade Moldavije. I konačno, to vidite u zahtjevu vlade Gruzije i desetinama hiljada gruzijskih demonstranata koji su ove sedmice izašli na ulice Tbilisija sa zastavama EU. Istovremeno, Zemlje zapadnog Balkana su, sasvim opravdano, zahtijevale da se njihov pristupni proces ocjenjuje na osnovu njihovih zasluga. Prošlo je skoro 20 godina da je EU u Solunu izjavila da je „budućnost Zapadnog Balkana unutar EU“, pa je izvesna nestrpljivost na njihovoj strani, u najmanju ruku, razumljiva”, dodaje Borrell.

Sa strane EU, kako piše Borrell, treba da budu jasni da proširenje EU sa onim zemljama koje su voljne i sposobne da ispune uslove nije ‘usluga’ ili ustupak.

“To je u našem strateškom interesu. To je način strukturiranja kontinenta oko vrijednosti i standarda EU. Kredibilna politika proširenja je geostrateško ulaganje u mir, stabilnost, sigurnost i ekonomski rast u cijeloj Evropi. Drugi otvoreno osporavaju uticaj i vrijednosti EU u susjedstvu, tako da moramo biti aktivni i proširiti se na one koji ispunjavaju kriterije”, piše Borrell.

Održavanje naše sposobnosti za djelovanje

“Dok oživljavamo proširenje EU, moramo istovremeno zadržati kapacitet EU da djeluje. Ovo je također geopolitički imperativ. Jasno je da smo u raznim vremenima platili cijenu za princip jednoglasnosti u vanjskoj politici EU, slabljenjem i odlaganjem naših akcija. Tokom prvih sedmica nakon ruske invazije na Ukrajinu, djelovali smo brzinom i razmjerom, rušeći nekoliko tabua na tom putu. Neki su bili iznenađeni, a mnogi pozdravili to što EU djeluje sa pravim strateškim smislom. Ali ubrzo nakon toga situacija je postala mješovitija. Krajem maja postigli smo dogovor o 6. paketu sankcija Rusiji (ciljanje nafte, osiguranja i dodavanje više listinga). Ali trebalo nam je mjesec dana da paket pređemo. I moram da žalim što su neke završne odredbe razvodnjene i u posljednjim satima patrijarh Kiril je izostavljen sa spiska sankcionisanih lica, uprkos činjenici da njegovo prisustvo na listi nije osporeno tokom rasprava u Vijeću i uprkos dobro dokumentovanom zapisu o njemu kao nepokolebljivom pristalici Putinovog rata”, smatra visoki predstavnik EU.

Sličnu dinamiku, dodaje, smo vidjeli i na otvaranju pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, pri čemu je jedna zemlja blokirala ono na što svi ostali mogu pristati – opet sa negativnim posljedicama po kredibilitet i utjecaj EU.

Kako se nositi s različitošću u EU koja se širi

“Nakon dvije i po godine iskustva suočavanja sa ovakvim situacijama, mislim da moramo preispitati naš proces donošenja odluka. Tokom godina, vidjeli smo mnogo slučajeva gdje su države članice bile podijeljene po pitanjima vanjske politike. I u principu je normalno da imamo različite poglede na početku, s obzirom na naše razlike u istoriji, geografiji i strateškoj političkoj kulturi. Ali ono što je važno u političkom životu nije kako počinje diskusija već kako se završava. Snaga sistema EU uvijek je bila u tome da na neki način podjele pretvori u sporazume. I ovdje je od velike važnosti da li se odluka donosi jednoglasno ili kvalifikovanom većinom (QMV). Ako zemlje unaprijed znaju da se konačna odluka može donijeti kvalifikovanom većinom, one imaju snažan poticaj da pregovaraju i oblikuju konsenzus. Ako znaju da sve mogu blokirati, nemaju poticaja da ulažu u zdrav kompromis”, ističe Borrell.

I dodaje: “ako zemlje unaprijed znaju da se konačna odluka može donijeti kvalifikovanom većinom, one imaju snažan poticaj da pregovaraju, stvaraju saveze i oblikuju konsenzus. Ako znaju da sve mogu blokirati – a ponekad čak i nadoknaditi za to – nemaju poticaja da ulažu u zdrav kompromis. Oni mogu sjediti na svojim pozicijama, obavezujući druge da se mijenjaju. I što se više stranaca smatra uspješnim u svojoj taktici, to se ova dinamika više širi, a veto se sada dešava češće nego u prošlosti. Ponekad se čuje da moramo zadržati jednoglasnost u vanjskoj i sigurnosnoj politici jer su odluke u ovoj oblasti ultraosjetljive: ko može rizikovati da bude preglasan po pitanju vitalnog nacionalnog interesa?”.

“Ovdje se mogu napraviti dvije kontra točke: Prvo, mnoga područja politike u kojima EU donosi odluke putem QMV-a nisu ništa manje osjetljiva ili važna: pomislite na migracije, klimatske ciljeve ili zelenu taksonomiju – da navedemo nedavno kontroverznu stavku. Drugo, u praksi, Vijeće rijetko donosi odluke glasanjem. Etos kluba – kao što pokazuje istorijski zapis – je da se nastavi pričati dok se ne postigne konsenzus. Ali ako ne postoji opasnost od stavljanja veta, svaka država članica, velika ili mala, mora pregovarati. I rade – i to čini svu razliku. Ovo je naravno dugotrajna debata, kao što sam tvrdio već u oktobru 2020 . Ali kontekst je nov: rat protiv Ukrajine je naglasio potrebu da EU bude u stanju da donosi strateške odluke u realnom vremenu. Mnogi lideri i građani EU pozvali su na odmak od jednoglasnosti u vanjskoj politici. Zaista, to je jasan zahtjev koji dolazi sa Konferencije o budućnosti Evrope. Postoje uvjerljivi razlozi za dovođenje zemalja Zapadnog Balkana, davanje statusa kandidata Ukrajini i Moldaviji, a nadamo se uskoro i Gruziji. Ali jednako je ludost činiti ono što ne radi sa 27 godina, potpuno neizvodljivim sa 30 ili još više”, poručuje Borrell.

Navodi da i sada kada se proširenje čvrsto vratilo na dnevni red, više ne možemo zaobilaziti pitanje kako bi funkcionisala EU od, recimo, 35 zemalja.

“Postoje uvjerljivi razlozi za dovođenje zemalja Zapadnog Balkana, davanje statusa kandidata Ukrajini i Moldaviji, a nadamo se uskoro i Gruziji. Ali isto tako, glupost je učiniti ono što ne radi sa 27 godina, potpuno neizvodljivim sa 30 ili još više. Moramo preseći Gordijev čvor. Najbolji odgovor je ukloniti mrtvi teret pravila jednoglasnosti. To je već moguće učiniti korištenjem takozvane konstruktivne apstinencije koja je npr. kako je pokrenut EULEX Kosovo. Ali ovo nema nikakve koristi ako onaj koji je izvan sebe ne prihvati da se konstruktivno uzdrži. Ovdje bismo mogli napredovati sa ‘super QMV’, na primjer 27 minus 2 ili 3, kako nas ne bi blokirala jedna ili dvije pojedinačne zemlje. Takođe možemo identifikovati oblasti spoljne politike u kojima eksperimentišemo sa QMV-om, na primer izjave, sankcije i odluke o sprovođenju. Ovo bi moglo pomoći u izgradnji povjerenja među državama članicama s idejom popuštanja zahtjeva za jednoglasnost. Postoje mnogi drugi problemi u vanjskoj politici EU i oslobađanje od jednoglasnosti nije lijek. Ali nakon 2,5 godine na poslu, ne mogu se sjetiti nijedne promjene koja bi imala snažniji učinak na poboljšanje naše sposobnosti djelovanja u neprijateljskom svijetu. A upravo to naši građani traže od nas”, ističe visoki predstavnik EU.

Izgradnja ‘šire Evrope’

“Pored obnovljene debate o proširenju EU i donošenju odluka, postoji i ideja o izgradnji šire Evropske političke zajednice, kao što je, na primjer, predložio predsjednik Macron, a predsjednik Michel je ponovio. Ovaj širi klub mogao bi da ujedini sve evropske zemlje koje dijele demokratske principe i žele da slijede konkretne i fleksibilne oblike saradnje. Riječ je o budućem uređenju našeg kontinenta io tome kako se mi kao EU trebamo postaviti nakon rata Rusije protiv Ukrajine. Učestvovao sam u diskusiji lidera na Samitu o različitim opcijama za takvu zajednicu, u smislu svrhe, članstva i praktičnih modaliteta. Svi se slažu da svaki takav klub treba nadopuniti, a ne zamijeniti postojeće politike EU, posebno proširenje. I trebalo bi da dopuni, a ne da zamijeni Evropska politička zajednica mogla bi omogućiti zemljama kandidatima da odmah učestvuju u raznim politikama EU. To bi također moglo uključivati ​​određene zemlje koje nisu nužno predodređene za pridruživanje Uniji, kao što su Norveška ili Švicarska ili Ujedinjeno Kraljevstvo, ako to žele. Kao što sam rekao, rat djeluje kao akcelerator istorije. A po svojoj složenosti i zahtjevima, proširenje EU je zahtjevan proces koji traje mnogo godina. Njegova brzina se ne uklapa lako sa brzinom promjena u geopolitičkom kontekstu. Dakle, potreban je dodatni okvir. Evropska politička zajednica mogla bi omogućiti zemljama kandidatima da odmah učestvuju u raznim politikama EU. To bi također moglo uključivati ​​određene zemlje koje nisu nužno predodređene da se pridruže Uniji, kao što su Norveška ili Švicarska ili Ujedinjeno Kraljevstvo, ako to žele. Tema je složena i zahtijeva pažljivo razmatranje, ali ideja ima vrijednosti i debata će se sigurno nastaviti. Trebali bismo preduzeti pažljive i postepene korake u razvoju strukture inicijative, poštujući autonomiju EU u donošenju odluka”, zaključio je Borrell, prenosi Patria.

Najnovije

Filmska potjera u BiH: Poznati prevarant policiji bježao 20 sati

Nedžad Velić (33) iz Cazina, za kojim je raspisano 13 potraga za razbojništvo i prevare, uhapšen je u Potkrajevima,...