Svakim se danom sve više pokazuje da je migrantska kriza koja trenutno potresa dijelove Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom u dobroj mjeri u funkciji specijalnog rata protiv BiH i Bošnjaka.
Naravno, fenomen migracija nema bilo kakve veze niti s BiH niti sa specijalnim ratom protiv nje, no usmjeravanje rute kroz Bosnu i Hercegovinu te upumpavanje migranata u našu zemlju iz Srbije i njihov ilegalni pushback u BiH iz Hrvatske, uz istovremeno, nevjerovatno podlo i maliciozno optuživanje i etiketiranje i države i Bošnjaka, sasvim jasno pokazuje o čemu je zaista riječ.
Kakva je i kolika smiona drskost i bezobrazluk arhitekata ovog specijalnog rata, najbolje pokazuje Milorad Dodik. Nakon što je učinio sve u njegovoj moći da otvori istočnu granicu Bosne i Hercegovine prema Srbiji i usmjeri migrante prema Federaciji BiH, nakon što je onemogućio proširenje kapaciteta granične policije, spriječio angažiranje OSBiH na granici, odbio pomoć policijskih snaga iz Federacije BiH, stotinjak puta poručio da neće dopustiti smještaj migranata u manjem bh. entitetu, preko svojih marioneta prijetio balvanima i barikadama ako se migranti smjeste blizu prostora s većinskim srpskim stanovništvom u Federaciji BiH, Milorad Dodik je, vjerovali ili ne, za problem nedostatka adekvatnog smještaja migranata optužio “bošnjačke političke elite”.
Istovremeno, po Bosni i Hercegovini motaju se i kojekakvi ridikuli poput Ante Đapića, koji u pauzama vođenja vlastite kampanje za predsjednika Republike Hrvatske, a kroz zagovaranja formiranja “hrvatske republike” u BiH, problem migracija tretira tako da optužuje Bošnjake za “suradnju sa Srbima u namjeri islamizacije hrvatskih prostora”.
Đapić ispravno zapaža da “na prostorima Republike Srpske nema ‘muslimanskih’ migranata, iako svi u BiH ulaze iz Srbije ili iz Crne Gore, izravno preko Republike Srpske”, no onda, potpuno ignorirajući stvarnost, u napadu ekstremističkog ludila, tvrdi da se radi o “strateškom savezu svetosavlja i panislamizma”, i to zato “jer su strateške ambicije i jednih i drugih prodor na Zapad, na granice Jadranskog mora”.
Đapić možda jeste politička pojava s krajnjih margina hrvatske politike, no ta pojava šparta uzduž i poprijeko Bosne i Hercegovine šireći ovakve šovinističke stupidarije i pritom mu se stavovi o ovom pitanju ne razlikuju mnogo od stavova hrvatskog političkog mainstreama.
Sve ovo možda i ne bi bilo toliko alarmantno da nije činjenice da se baš u ovom kontekstu dešava gotovo sinhronizirano etiketiranje BiH kao “tempirane bombe” ili “legla džihadista” od mnogo važnijih političkih faktora iz Evrope i svijeta.
Sve to ne može biti i nije slučajno. Imamo situaciju da oni koji na ovaj ili onaj način proizvode migrantsku krizu, te usmjeravaju migrante prema Bosni i Hercegovini ili ih u Bosnu i Hercegovinu potiskuju dodatno koriste čitavu tu ljudsku tragediju kako bi nanijeli štetu Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.
Bošnjačka javnost trebala bi razumjeti da pitanje migracija više nije čisto humanitarni već u prvom redu sigurnosni problem jer se migrantskom rutom i nesretnicima koji njom putuju aktivno manipulira, a sve u svrhu ostvarivanja najmračnijih ciljeva.
(Stav/M. D.)