I ovaj dan je 19 mališana iz zvorničkog sela Liplje provelo izvan učionica, nastavljajući protest protiv zabrane korištenja bosanskog jezika u školi.
Muharem Sinanović, član Savjeta roditelja kaže da danas nisu nastavu bojkotovala djeca iz Snagova i iz Diviča, kao dan ranije.
“Nije nama cilj da djeca ne uče ali, rekli smo, bosanski jezik je crta preko koje ne možemo preći”, objašnjava Sinanović, naglašavajući da ovo nije prvi protest učenika područne škole u Liplju, koja pripada zvorničkoj osnovnoj školi “Sveti Savo”.
“Prije nekoliko godina našu su djecu htjeli prebaciti u školu u Drinjači, što znači da bi, umjesto sedam kilometara, išla na nastavu 17 kilometara. Tada 42 dana nisu išla u školu, ali smo ih uspjeli zadržati u Liplju”, govori Sinanović.
Školu u Liplju, koja je postojala i prije rata, i koja je u ratno vrijeme bila logor u kojem su Bošnjaci obližnjih sela mučeni i ubijani, obnovio je USAID.
“Zato smo i odlučili da na sljedeći sastanak, narednog četvrtka, pozovemo predstavnike Američke ambasade i samog gospodina Inzka”, kaže Sinanović.
Pozivi za taj sastanak su danas upućeni na više adresa, pa i u Banju Luku, ministru prosvjete i kulture RS-a Danetu Maleševiću, piše Oslobođenje.
“Ne odustajemo od borbe. Ali, ovdje se radi o našoj djeci i jedino što želimo to je da imaju sretno djetinjstvo, da idu u šklolu, kao i svi njihovi vršnjaci na svijetu. Dosta im je siromaštva u kojem žive, ali kada odrastu, sve će shvatiti”, kaže Sinanović, naglašavajući da su na jučerašnjem sastanku, na koji nije došao ministar Malešević, direktori zvorničkih škola jasno rekli da oni ne mogu postupati drugačije nego što stoji u uputstvu koje im je stiglo iz nadležnog ministarstva. Dakle, oni će nastaviti da bosanski jezik nazivaju jezik bošnjačkog naroda.
“Čak smo čuli da se poprijeko gleda na to što uopšte s nama razgovaraju. To je pritisak kojem se nije lako oduprijeti, zato i mislimo da je ovo priča koja se tiče samog vrha vlasti”, kaže Sinanović, naglašavajući kako roditeljima posebno teško pada činjenica da u Malom Zvorniku, dakle, odmah preko druge strane Drine, u Srbiji, bošnjačka djeca nemaju ovakvih problema.
Imaju pravo na bosanski jezik, a škola koju pohađaju puna je slika pisaca, pjesnika, a ova, “Sveti Savo”, puna je slika svetaca i imate više utisak da ste ušli u crkvu, a ne u školu”, tvrdi Sinanović.