Bosna i Hercegovina je prvi put nastupila u Barceloni, Coubertin nikada nije rekao ‘važno je učestvovati’

preporučujemo

U 125 godina od prvog izdanja 1896. godine, najbolji svjetski sportisti odmjerili su snage na Olimpijskim igrama u 28 navrata. Izuzev dva svjetska rata, Igre su se održavale tačno svake četiri godine sve dok ih pandemija covid-19 nije natjerala na odgađanje. Igre u Tokiju tako su ušle u historiju i prije nego što su počele a svako od prethodnih izdanja takođe je zapamćeno zbog pojedinačnih događaja, rezultata ili podviga.

ATINA 1896

Šestog aprila 1896. Francuz Pierre de Fredy, baron de Coubertin svjedočio je ponovnom rođenju Olimpijskih igara, ideje koju je prvi put predložio 25. novembra 1892. u Parizu. Tačno 1,503 godine nakon što je car Teodozije iz vjerskih razloga zabranio Drevne igre, Atina je izabrana za prvog domaćina moderne ere. Magnat Georges Averoff donirao je milion drahmi za izgradnju olimpijskog stadiona.

Učestvovao je 241 sportaš, od kojih je većina bila iz Grčke, predstavljajući četrnaest zemalja u devet sportova: atletici, biciklizmu, mačevanju, gimnastici, plivanju, pucanju, dizanju utega, grčko-rimskom hrvanju i tenisu.

Prvi sportaš koji je stigao do postolja bio je Amerikanac James B. Connolly koji je u troskoku pobijedio sa 13,71 metar. Kasnije će kao novinar dobiti Pulitzerovu nagradu.

Dobitnik najviše medalja bio je Nijemac Carl Schuhmann, s tri zlata u gimnastici i jednom u hrvanju a sudjelovao je i u atletici i dizanju tegova.

No zvijezda tog premijernog izdanja bio je Grk Spiridon Louis, pobjednik maratona.

PARIZ 1900

Druge igre u Parizu poklopile su se s Univerzalnom izložbom u glavnom gradu Francuske, što je umanjilo njihov značaj. Njihov službeni naziv bio je “Izložbeno sportsko i fitnes takmičenje”, a mnogi sportaši nikada nisu bili ni svjesni učestvovanja na Igrama.

Organizatori nisu znali da pobjednicima treba dodijeliti medalju, a nagrade su podijeljene dvije godine kasnije.

U 19 sportova učestvovalo je 997 sportista iz 24 zemlje. Među novim olimpijskim disciplinama su fudbal, jahanje, vaterpolo, streličarstvo, jedrenje, veslanje, kriket, kriket, golf, polo, ragbi i povlačenje užeta.

U fudbalu su se takmičili klubovi, a ne reprezentacije. Engleski Upton Park FC pobijedio je u finalu 4:0 protiv francuske UFSA-e.

Prekretnica ovih Igara bilo je prvo žensko učestvovanje, a Amerikanac Alvin Kraenzlein bio je zvijezda Igara zahvaljujući pobjedama na 60 metara, 110 metara s preponama, 200 metara s preponama i skoku u dalj.

ST. LOUIS 1904

Ove su se igre također poklopile s Međunarodnom izložbom u St. Louisu.

Bile su prve na kojima su za prva tri podijeljena zlatna, srebrna i bronzana medalja. Boks, hrvanje, desetoboj i utezi bili su novi u programu, koji je obuhvaćao 18 disciplina. Učestvovanje žena svelo se na streličarstvo.

LONDON 1908

Londonske su igre bile prve profesionalno organizirane, učestvovalo je 2.008 sportista iz 22 zemlje i 14 sportova, podijeljenih na ljetne i jesenje sportove. Postojale su i druge neslužbene discipline, poput klizanja i ragbija.

Eliminirani su tenis i dizanje utega, uključen je hokej na travi i vraćeno je pucanje iz vatrenog oružja i jedrenje.

Povodom ovih Igara nadbiskup Pennsylvanije, Ethelbert Talbot, rekao je čuvenu frazu “nije važno pobijediti, već sudjelovati”, koja je kasnije pogrešno pripisana baronu de Coubertinu.

STOCKHOLM 1912

U Stockholmu su Igre počele nalikovati onome što su danas, s inovacijama poput elektroničkog mjerenja atletskih događaja i dodjele medalja na postoljima.

Po prvi put su ove Igre stvorile suficit u budžetu. George Patton, peti u modernom petoboju, sudjelovao je na ovim Igrama, a kasnije je, kao general, vodio oklopne divizije Sjedinjenih Država tokom Drugog svjetskog rata.

ANTWERPEN 1920

Nakon prisilnog prekida zbog Prvog svjetskog rata, igre su 1920. dodijeljene belgijskom gradu Antwerpenu kao dio naknade za ratnu štetu koju je Belgija pretrpjela.

Belgija nije dopustila učestvovanje zemljama koje su bile protiv nje u ratu pa su nedostajali sportaši iz Njemačke, Austrije, Mađarske, Turske, Bugarske, Poljske i Sovjetskog Saveza.

Finska, koja je prije Prvog svjetskog rata bila dijelom Rusije, poslala je svoje sportaše i to s izvanrednim uspjehom. Paavo Nurmi osvojio je tri zlatne medalje i jedno srebro.

PARIZ 1924

Druge Igre održane u Parizu ostale su upamćene po dvojici sjajnih sportista: Fincu Paavi Nurmija koji je u francuskoj prijestolnici svojoj zbirci dodao još pet zlata u atletici i Amerikanca Johnnyja Weismullera, čuvenog “Tarzana” koji je u plivanju osvojio tri zlata.

AMSTERDAM 1928

Na prvim igrama nakon ‘Coubertinove ere’ učestvovalo je 2.883 sportista iz 46 zemalja u 17 specijalnosti. Žene su se, usprkos protivljenju pape Pija XI, po prvi puta takmičile u atletici i gimnastici.

Zemlja koja je osvojila najveći broj medalja bile su Sjedinjene Države, blistali su Finac Paavo Yrjola, poljoprivrednik koji je trenirao sam i Toivo Loukola, koji je pet godina ranije u vojsci proglašen nesposobnim zbog tuberkuloze.

Japanac Mikio Oda postao je prvi Azijac koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju.

LOS ANĐELES 1932

Igre su se vratile u Sjedinjene Države zahvaljujući finansijskoj potpori filmskih mogula, koji su izbjegli posljedice depresije 1929. u svojoj zemlji.

Najvažniji pokrovitelj bio je William Fary Gerland, koji je sponzorirao izgradnju Memorijalnog koloseuma, gdje su se također održale I druge igre u Los Angelesu, 1984. Redatelj Cecil B. de Mille organizirao je svečanost otvaranja.

Na Igrama je učestvovalo 1.334 sportista iz 37 zemalja, koji su prvi put imali dobro opremljeno olimpijsko selo, iako su žene ipak bile smještene u hotel.

BERLIN 1936

Trijumf Amerikanca Jesse Owensa ostaće kao najveća senzacija berlinskih igara, on je tako osujetio planove njemačkog kancelara Adolfa Hitlera, koji je natjecanje pokušao iskoristiti kao snažan element nacističke propagande.

Predratna klima stvorena njemačkim ekspanzionističkim namjerama navela je mnoge nacije na razmišljanje o bojkotu. Međutim, na kraju je 49 zemalja učestvovalo s 3.963 sportista u 19 disciplina.

Veliki sportski događaj prvi je put prenošen na televiziji.

Srušeni su svi do sada postavljeni atletski rekordi. Košarka i rukomet debitirali su u olimpijskom program a Jesse Owens osvojio je četiri zlata.

LONDON 1948

Nakon krvavog Drugog svjetskog rata, londonske Igre karakterizirali su loši rezultati zbog teške situacije u svijetu sporta i nedostatka resursa u poslijeratnoj Europi.

Sjedinjene Države i Italija morale su poslati hranu za sportaše koji su bili smješteni u kasarni Kraljevske avijacije.

Učestvovalo je 4.104 sportista iz 59 zemalja, uključujući Italiju, unatoč njenom savezništvu sa zemljama Osovine u ratu. Njemačka i Japan, gubitnici u oružanom sukobu, nisu prisustvovali Igrama. Sovjetski Savez je, unatoč pozivu, odbio učestvovati.

HELSINKI 1952

Sovjetski Savez pojavio se na Olimpijskim igrama u Helsinkiju kao veliki suparnik američkoj sportskoj nadmoći. Od svog nastanka Sovjetski Savez se nije takmičio na igrama.

Dvoboj Sovjeta i Amerikanaca rezultirao je sa 76 medalja za SAD i 71 za Sovjetski Savez. No, iznad svega je ostala izvedba “ljudskog motora”, čehoslovačkog Emila Zatopeka. Njegov trijumf četiri godine ranije u Londonu ostao je u sjeni zlatbnih medalja u Helsinkiju. Njegova supruga Dana osvojila je zlatnu medalju u bacanju koplja.

MELBOURNE 1956

Igre u Melbourneu ostale su u sjeni upotrebe sporta kao sredstva političke opravdanosti, što je usred Hladnog rata rezultiralo bojkotom nekoliko zemalja.

Španija, Nizozemska i Švicarska nisu poslale svoje sportaše zbog sovjetske vojne invazije na Mađarsku. Egipat i Irak izostali su zbog rata koji je prvi vođen s Izraelom i sukoba oko Sueckog kanala, dok je reprezentacija Kine ali kada je podignuta zastava nacionalističke Kine, njezini čelnici odlučili su napustiti Olimpijsko selo.

Među 17 sportova u kojima se natjecalo 3.314 sportista iz 96 zemalja, jahanje je moralo biti isključeno, kako bi se spriječila afrička konjska bolest.

Najnagrađivanija u Melbourneu bila je mađarska gimnastičarka Agnes Keleti, koja je u dobi od 35 godina osvojila 4 zlatne i dvije srebrne medalje. Nakon Igara nije se vratila u svoju zemlju, već je ostao u Australiji, a zatim otišla u Izrael. U finalu fudbalskog turnira su Sovjeti pobijedili Jugoslaviju sa 1-0.

RIM 1960

Jugoslavija je u finalu fudbalskog turnira uzela zlato. Olimpijske igre u Rimu 1960. godine obilježile su velike ličnosti poput Cassiusa Claya i Nina Benvenuttija, maratonca Abebea Bikile ili sprinterice Wilme Rudolph, “crne gazele”.

MOK je uspio natjerati dvije Njemačke da se takmiče kao jedan tim i paradiraju uz akorde Beethovenove Devete simfonije.

TOKIO 1964

Olimpijske igre u Tokiju, prve u Aziji, bile su oda modernom. Izgradnja novog bazena, veličanstvenog stadiona i olimpijskog sela, sve garnirano snažnim industrijskim preporodom Japana.

Južna Afrika izostavljena je s Igara zbog svoje politike rasne segregacije, a Kina nije poslala svoje sportiste iz protesta zbog prisustva predstavnika Tajvana u Tokiju.

Judo je dodan u program, ali japanski su navijači teško pogođeni pobjedom Nizozemca Antoniusa Geesinka nad Akiom Kaminagom u otvorenoj kategoriji.

Etiopljanin Abebe Bikila postao je prvi sportaš koji je ostvario dvije uzastopne pobjede na olimpijskom maratonu, unatoč činjenici da je samo 40 dana prije toga bio podvrgnut operaciji upale slijepog crijeva. Himna Etiopije nije svirana jer organizatori nisu očekivali njegovu pobjedu.

MINHEN 1972

Igre u Münchenu bile su meta terorista kada je petog septembra 1972. osam Palestinaca ušlo u olimpijsko selo i ubilo 17 ljudi, uključujući devet izraelskih sportista.

Skupina “Crni septembar” provalila je u selo tog jutra, preskočivši ogradu uz pomoć nekih sportista koji su mislili da se vraćaju iz noćnog provoda.

Teroristi su tražili puštanje više od 200 palestinskih zatvorenika, avion za Kairo i dva helikoptera za aerodrom, međutim, snajperske snage njemačke policije pucale su i ubile trojicu terorista. Kao odgovor na to, Palestinci su ubili devet izraelskih talaca.

Afrički se blok usprotivio prisutnosti sportista iz Rodezije zbog segregacijske politike pretorijskog režima.

MONTREAL 1976

U kanadskom Montrealu mala 14-godišnja rumunska gimnastičarka Nadia Comaneci bila je velika junakinja, s tri zlatne medalje. Bila je savršena, postigavši maksimalnu ocjenu 10.

Dvadeset i dvije afričke zemlje bojkotirale su Igre zbog sudjelovanja Novog Zelanda, čija je ragbi reprezentacija igrala u Južnoj Africi.

MOSKVA 1980

Bojkot velikog dijela kapitalističkih sila, zbog sovjetske invazije na Afganistan, obilježio je moskovske Igre. Juan Antonio Samaranch preuzeo je od irskog lorda Killanina MOK.

Trideset i sedam zemalja, predvođenih Sjedinjenim Državama, slijedile su preporuke američkog predsjednika Jimmyja Cartera da izolira SSSR u sportu. Na kraju je učestvovalo 5.179 sportista iz 80 zemalja, što je najmanji broj nacija od 1956. godine.

Kubanski bokser Teófilo Stevenson prvi je tri puta zaredom pobijedio u istoj kategoriji, superteškoj.

U košarci zlato uzima Jugoslavija sa sjajnom ekipom u kojoj su igrali Andro Knego, Dragan Kićanović, Zoran Slavnić, Krešimir Kosić, Dražen Dalipagić i Mirza Delibašić. U finalu su pobijedili Italiju rezultatom 86 -77.

LOS ANĐELES 1984

Kao odgovor na odsutnost dijela zapadnih država u Moskvi, SSSR i zemlje njegove orbite, osim Rumunije i Jugoslavije, bojkotirale su igre u Los Angelesu.

Sa praktično privatnom organizacijom, država je samo pridonijela sigurnosnim i nadzornim snagama, Igre su zaradile oko 150 miliona dolara.

Amerikanac Carl Lewis ostvario je svoj san osvojivši četiri zlatne medalje.

SEUL 1988

Pozitivan rezultat na anaboličke steroide kanadskog sprintera Bena Johnsona, koji je sa nevjerojatnih 9,79 postavio svjetski rekord u sprintu na 100 metara, šokirao je svijet.

Sjevernokorejski čelnici su pozvali na bojkot što su prihvatile zemlje poput Kube, Albanije, Nikaragve i Sejšelskih otoka. SSSR je u svom posljednjem olimpijskom nastupu prije raspada bio veliki pobjednik s ukupno 132 medalje.

Velika pobjednica bila je Amerikanka Florence Griffith koja je osvojila tri zlatne medalje. U košarci je SSSR u finalu pobijedio Jugoslaviju sa 76:63.

BARCELONA 1992

Bosna i Hercegovina je prvi put nastupila kao samostalna država. Prve igre bez bojkota od 1972. bile su posljedica nove svjetske geopolitičke situacije, nakon pada Berlinskog zida, raspada Sovjetskog Saveza, kraja ‘apartheida’ u Južnoj Africi i podjele bivše Jugoslavije.

Bivše sovjetske republike sudjelovale su kao jedinstveni tim. Jugoslavija, svedena na Srbiju i Crnu Goru i koju su UN sankcionirale zbog oružane agresije u Bosni i Hercegovini, nije mogla slati timove, ali mogla je poslati pojedinačno sportiste koji su se natjecali pod olimpijskom zastavom.

Svijet je upoznao ‘Dream Team’ NBA profesionalaca. Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Pat Ewing i Charles Barkley su osvojili zlato.

ATLANTA 1996

Michael Johnson i Carl Lewis, koji je osvojio svoje deveto olimpijsko zlato, obilježili su te igre.

SAD su razočarale lošom organizacijom posebno zbog smrti dvoje ljudi od eksplozije bombe u parku. Olimpijski plamen upalio je Mohamed Ali.

ATINA 2004

Igre su se vratile u Grčku, njezinu kolijevku, u izdanju obilježenom organizacijskim i budžetskim problemima. Bile su to igre najboljeg olimpijca svih vremena, američkog plivača Michaela Phelpsa, koji je osvojio osam medalja.

PEKING 2008

Amerikanac Michael Phelps i Jamajčanin Usain Bolt dvije su velike zvijezde Igara u Pekingu, u kojima je Kina postala vodeća svjetska sportska sila, s 15 zlata više od SAD.

Phelps je osvojio osam zlatnih medalja i nadmašio podvig svog velikog idola, Marka Spitza, koji je u Münchenu’72 osvojio sedam olimpijskih naslova.

Usain Bolt bio je druga velika senzacija Igara. Čovjek s Kariba srušio je svjetske rekorde na 100 i 200 metara, uz štafetu 4 × 100, demonstracijom sile kakva nikada prije nije viđena.

Olimpijski fudbal donio je zlato Argentini za koju su igrali Messi, Sergio Agüero, Juan Riquelme i Ángel di María.

LONDON 2012

Phelps je postao najnagrađivaniji sportaš svih vremena s 22 medalje, od toga 18 zlata. Jamajčanin Usain Bolt je osvojio je tri zlata a Meksiko je prvi put osvojio fudbalski turnir u sjajnoj utakmici protiv Brazila.

RIO DE JANEIRO 2016

U prvim igrama u Južnoj Americi prvi je put nastupio tim izbjeglica koji je formirao i financirao MOK. Brazilski fudbal osvojio je jedinu titulu koja im je nedostajala, olimpijsko zlato, u nezaboravnom finalu protiv Njemačke.

Rusija je isključena iz atletskih disciplina zbog dopinga, Usain Bolt je osvojioo nove tri medalje a Michael Phelps, koji je najavio odlazak u penziju nakon Londona, predomislio se i osvojio još pet zlata u Riju, podigavši rekord na 28 medalja.

Najnovije

Tražio povlačenje ‘Inzkovog’ zakona, a danas ga ipak poštuje: Milorad Dodik se sam prijavio Tužilaštvu Bosne i Hercegovine

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik danas se sam prijavio Tužilaštvu BiH. Dodik je potvrdio da je to uradio...