Vlast manjeg bosanskohercegovačkog entiteta već nekoliko mjeseci otima imovinu, zemlju i šume Bošnjaka, upisujući ih kao imovinu entiteta 1/1.
Tako je i Alija Hasanović ostao iznenađen kada je u martu ove godine dobio rješenje poslato mjesec ranije, tačnije 26.2. od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove u kojem se obavještava da više nije vlasnik katastarskih parcela 1840/1 i 1840/2 upisanih kod Katastarske općine (KO) Maćesi.
Radi se o 3,8 duluma zemlje u selu Maćesi koje danas pripada općini Milići, a koje je prije rata pripadalo Vlasenici. Međutim, Hasanović nije jedini oštećeni iz ovog mjesta koje je, prema popisu stanovništva iz 2013. godine, stopostotno bošnjačko.
Radi se o još pedeset Bošnjaka kojima je ukupno oduzeto oko 500 duluma zemlje.
– Dobili smo rješenja u kojem je taksativno navedeno koje nam se parcele oduzimaju. Najveća tragedija je što se u tim rješenjima navodi da mi više nismo vlasnici svojih pojedinih parcela, kako više nismo vlasnici te zemlje. Ako se parcele sa našom šumom, dopisali su da su vlasnici Šume RS-a sa sjedištem na Sokocu 1/1, a ako se radi o njivama, onda da je to vlasništvo RS-a, i to 1/1. Mi nismo uopće bili upoznati o toj problematici, ne znamo kada su oni hodali po našim imanjima i šumama, njihove službe i ljudi. Oni su kao vršili snimanje i premjere tog zemljišta. Na kraju smo samo dobili rješenje gdje nas obavještavaju da mi više nismo vlasnici tih parcela – kaže Hasanović za Preporod.info.
Slučaj završio na sudu
On ističe da niko nije znao o čemu se tu radi jer ih niko nije obavijestio ili pitao kao vlasnike te zemlje.
– Ono što je mene posebno zaboljelo je to što sam vidio da ja, prema njima, više nisam vlasnik svoje zemlje, svoje očevine, a da je vlasnik neko drugi. Pitao sam se da li je moguće da se u 21. vijeku mogu narušavati ljudska prava i slobode. Meni onda niko ne garantuje da će sutra ona kuća biti moja. Može neko doći i kazati da više nemam pravo da tu živim. To me pogodilo jer ne želim nikome zlo, ne želim ničije, ali ne dam svoje – govori Hasanović.
Ono što je zanimljivo jeste da se žalba u roku od 15 dana mogla izvršiti Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, ali samo u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta.
Protiv rješenja, kako stoji u pouci o pravnom lijeku, u pogledu utvrđivanja prava na nepokretnostima može se pokrenuti spor kod nadležnog suda.
– Žalba se odnosila na kvalitet zemlje, da li je to ta zemlja, da li je pravilno odmjerena. Naprimjer, ako se u komadu nalazi pet duluma i oni oduzeli tri duluma, da li je to fino razmjereno između vas i entiteta. Mi smo iskoristili ta prava, napravili smo žalbe. Očekivano, automatski smo i ekspresno dobili odbijenice. Znali smo da će biti tako jer onaj koji mi je ukrao, neće mi to ni vratiti. Dobivši odbijenicu ništa nam drugo nije preostalo nego da idemo tužbom – nastavlja Hasanović.
Hasanović i ostali oštećeni su angažirali advokata, podnijeli tužbu, a već je održano nekoliko ročišta na Općinskom sudu Vlasenica.
– Evo već je obavljeno nekoliko ročišta i mi već idemo na sud, pozivaju nas na rasprave, oni su izlazili na lice mjesta, sudski vještak i sudija. Taj proces teče, pa ćemo vidjeti kako će završiti. Ono što mi moramo jeste ispoštovati prvostepeni i drugostepeni sud, ali mi ćemo pravdu tražiti do Strazbura. Ako nam pravdu ne donesu naši sudovi u državi, poslije ove njihove prvostepene idemo na Vrhovni sud, idemo i OHR-u. Nema odustajanja – govori Hasanović.
Isti scenarij se odvija i u drugim mjestima i gradovima u manjem bh. entitetu. Zemlja se Bošnjacima oduzima i u katastarskim općinama Raševo, Nova Kasaba, Vrsinje, Gerinje i tako dalje.
Prema izjavi Hasanovića, veliki broj ljudi je u pitanju, ali se on nada da će se i drugi ugledati na njih te krenuti putem kojim su oni već krenuli.
Ponovo diraju u rane
U Podrinju je, govori Hasanović, izvršen progon i etničko čišćenje Bošnjaka. Zna se da je tim čišćenjem rastjeran narod, da je nemoguće sakupiti te ljude da oni svoje brane, da se organizuju. Svemu tome pogoduje i pandemija.
– Oni su ciljano odabrali taj trenutak. Pošto su ljudi rastjerani širom svijeta, sada je lakše da to prođe. Sve u svemu, oni će biti na dobitku. Šta je krajnji cilj? Pošto je izvršeno protjerivanje stanovništa, cilj je da se uzme grunt i katastar kako bi se za sva vremena izbrisali ti ljudi sa ovih prostora. Jer taj grunt i taj katastar su moja lična karta, to je moj identitet. To je nešto što me vezuje za taj kraj jer sam tu odrastao, tu sam rođen, tu sam se igrao sa svojim bratom koji više nije živ. Moj babo je strijeljan u julu 1995. godine, pronađen je u masovnoj grobnici u općini Zvornik, identifikovali ga, ukopan u Potočarima. Nakon dvadeset i šest godina oni ponovo režu tu moju ranu i oduzimaju moju očevinu, zemlju i privatno vlasništvo mog oca koji je to teško sticao. Možete zamisliti kako se osjećate u tim okolnostima. Kad samo pomislite kroz kakav pakao je prošao vaš otac, vi, i danas se ponovo taj dželat vraća da vam zada posljednji udarac. Možete zamisliti kako to boli – priča Hasanović.
Kada su se odlučili tužiti i tražiti povrat svoje imovine, nisu imali nikoga uza se ko bi im pomogao i pružio podršku.
– Međutim, saznavši za naše probleme Muftijstvo tuzlansko na čelu sa muftijom Vahidom ef. Fazlovićem je željelo da vidi o čemu se tu radi, kakvi su problemi. Došao sam u Muftijstvo, muftija Fazlović me saslušao i uvjerio se i vidio o čemu se riječ. Muftija Fazlović je stao na našu stranu i dobili smo pomoć od njega i moralnu i svaku drugu, hvala mu i ovoga puta. Hvala i Vakufskoj direkciji Islamske zajednice. I oni su stali uz nas. Pratit će taj problem jer im je jako stalo da mi kao vlasnici dobijemo svoju zemlju – govori Hasanović.
Hasanović ima poruku za sve Podrinjce u domovini i dijaspori. Želi da ih zamoli da budu uz njih jer je ovo, kaže, još odbrana domovine Bosne i Hercegovine.
– Samo ovoga puta drugim sredstvima. Ovim putem se borimo olovkom, papirima i zakonom. Ja ih molim da nam pomognu, nama je najviše neophodna finansijska pomoć jer će ovo biti dugotrajan i skup proces. Oštećeni Bošnjaci u čije ime ja govorim su pretežno demobilisani borci, ratni vojni invalidi. Branimo svoje, da opstanemo na svojim ognjištima. Mi ćemo to, uz Božiju pomoć, i uspjeti – kaže na kraju Hasanović.
