Prema istraživanju pretpostavlja se da više od 75 posto sirijskih izbjeglica pati od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) na šta ukazuju ozbiljni simptomi narušenog mentalnog zdravlja, već 10 godina nakon početka građanskog rata.
Shodno tome, britanska nevladina organizacija “Syria Relief” poziva na sve veće ulaganje u pružanje psihološke pomoći u jačanju mentalnog zdravlja, a sve nakon što su otkrili da su simptomiPTSP-a bili široko rasprostranjeni tokom istraživanja raseljenih Sirijaca.
Iz “Syria Reliefa”, koji su i proveli istraživanje, naveli su da su se izbjeglice i interno raseljeni ljudi zbog sukoba odlučili zatražiti pomoć.
Istraživanje je provedeno nad 721 Sirijcem koji žive u Libanu, Turskoj i Idlibu na sjeverozapadu Sirije te se došlo do podatka da 84 posto njih ima najmanje sedam od 15 ključnih simptoma PTSP-a.
“Uopće ne napuštam šator uvijek sam tu. Ponekad se pojave epizode stresa u kojima doživim jednu vrstu nervnog sloma i budem veoma agresivna”, navela je jedna žena iz Libana koja je željela ostati anonimna.
Dodala je da je ulagala sve napore u oporavak nakon što je godinama akumulirala stres koji su prouzrokovale brojne tragedije u proteklom periodu, uključujući i bitku za Alep 2015. godine.
Osim toga, doživjela je veliku tugu i sres nakon što joj je preminulo tek rođeno dijete nakon što se naglo razboljelo, a osim toga suočila se i sa pokušajem silovanja i to od muškarca koji se pretvarao da joj želi pomoći da pronađe posao.
Ispričala je da je nakon svih tih teških životnih situacija upućena ljekaru koji joj je propisao terapiju, naglasivši da je u posljednje vrijeme teško pronaći potrebne lijekove zbog nestašice u Libanu.
Prema izvještaju “Syria Reliefa”, samo 15 posto izbjeglica u Libanu je istaklo da im je na raspolaganju podrška u jačanju mentalnog zdravlja. Među raseljenim Sirijcima u Idlibu, ta brojka pada na jedan posto.
Samo dvoje od 393 ljudi koji su učestvovali u istraživanju u Idlibu, nisu pokazali simptome povezane sa PTSP-om. Ibrahim Hanano, član vijeća u pograničnom gradu Tel al-Karameh, kazao je da postoji očajnička potreba za podrškom u ruralnim područjima poput njegovog.
“Postoji veliki broj ljudi kojima je potrebna psihološka pomoć. S druge strane, tu su i oni koji se čak i tako vjerovatno neće moći oporaviti jer imaju teške fizičke i psihološke povrede. Jedino možemo pokušati dokumentovati njihove priče i upoznati se sa stanjem u kojem se nalaze”, dodao je Hanano.
Glasnogovornik “Syria Reliefa” Charles Lawley prokomentarisao je navedeni izvještaj čiji je i autor.
“Došli smo do zaključka da mnogo više uspjeha imamo u pružanju materijalne pomoći poput snabdijevanja hranom, opremanja škola i sl. S druge strane, šteta koju rat ostavlja mnogo veća, a to je mentalna trauma, posljedica kojusu one ne možete vidjeti, a zapravo je iznimno teška”, naveo je Lawley.
Diana Rayes, američka istraživačica koja se bavila mentalnim zdravljem među raseljenim Sirijcima, kazala je da istraživanje “Syria Reliefa” nije u toj mjeri obimno da bi se iz njega mogli izvući zaključci te je pozvala na posvećivanje što veće pažnje ovoj temi.
“Činjenično znamo da je došlo do multigeneracijskih utjecaja PTSP-a i traume na stanovništvo. Znamo da će ovakvo stanje utjecati na djecu rođeni tokom sukoba. Takve stvari ne treba zaboravljati jer to ne čini situaciju boljom. Mislim da će ovo pitanje biti za budućnost Sirije i malo je vjerovatno da će se Sirijci ikada vratiti u zemlju ukoliko ne osjete da su se pomirili sa svojom traumom”, rekla je Rayes.
Od 2011. godine više od 5,6 miliona ljudi je pobjeglo iz Sirije, a 6,6 miliona je interno raseljeno, piše The Guardian.