Mislim da je to najbolja odluka koju smo ikada donijeli, jer je naš dom sada ispunjen novim prijateljstvom, ljubavlju i smijehom – zajedno sa svim tim užasnim stvarima
Mnogi u Češkoj dočekuju ukrajinske izbjeglice u svoje domove. Jedna od najistaknutijih stanovnica Praga koja je to učinila je ambasadorica Bosne i Hercegovine Martina Mlinarević, čija je porodica primila dvije ukrajinske porodice, čime je njihovo uobičajeno troje domaćinstvo povećalo na ne manje od devet, piše Radio Prag.
Ona objašnjava njihove motive.
-I mi iz Bosne smo doživjeli potpuno isto ’90-ih godina. Svi znamo za strahote rata. Znamo kako je biti izbjeglica. I sretna sam što vidim reakciju Češke na sve što se događa u Ukrajini, jer su iste bile i 90-ih godina, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
Imali smo u to vrijeme toliko izbjeglica iz moje zemlje koji su tih godina našli dom u Češkoj, zahvaljujući predsjedniku Havelu i divnom češkom narodu.
Tako da nam je zapravo s te pozicije, ljudi koji su već preživjeli jedan rat i bol i strahote rata, bilo prilično lako odlučiti da ćemo pomoći Ukrajincima.
Mislim da je to najbolja odluka koju smo ikada donijeli, jer je naš dom sada ispunjen novim prijateljstvom, ljubavlju i smijehom – zajedno sa svim tim užasnim stvarima.
Mislim da smo im uspjeli pružiti sigurno sklonište- rekla je Mlinarević.
Kako se odrasli koji borave kod vas nose sa situacijom?
-Oni su tihi, zbunjeni su, stalno prate vijesti. Misle na svoje porodice koje su ostale u Ukrajini. Mislim da oni vjeruju, baš kao i mi 90-ih, da će to biti gotovo za nekoliko dana, ili barem za mjesec dana.
Također moram reći da sam toliko fascinirana njihovom ustrajnošću i hrabrošću. Također, ono što me fascinira je dječak koji je kod nas. Svako jutro ima online nastavu s učiteljicom koja je u skloništu u Ukrajini. Ovo su jednostavno nevjerovatne, nevjerovatne scene zbog kojih svaki dan plačem, kad me ne vide. Vrlo je emotivno.-
Kako svi komunicirate? Koristite li Google Translate ili tako nešto? Kako razgovarate jedno s drugim?
-Ne, sve su to obrazovani mladi ljudi iz Ukrajine. Svi oni u osnovi znaju engleski, tako da komuniciramo uglavnom na engleskom. Ali jedna smiješna scena dogodila mi se prije godinu dana, kada smo bili u parku u Pragu i kada mi je jedna gospođa rekla: Vaša kći savršeno govori ruski. Bili sam kao, nema šanse, ona ne [smijeh]. Ali moja je kći naučila ruski i ukrajinski iz crtića, s YouTubea – a mi nismo znali za to. Tako da s njima razgovara uglavnom na ukrajinskom. Naučili su je razlikama između ruskog i ukrajinskog, tako da savršeno razgovara s ovim dječačićem na njihovom jeziku; sada su kao najbolji prijatelji.
Mi ostali govorimo engleski, ali oni su toliko voljni učiti češki, od prvog dana kada su stigli. I moja kćer ide u češku školu pa im pomaže s češkim jezikom. Kao što sam napisao na svom Facebooku, mi smo poput višejezičnog domaćinstva srca. I oni vole učiti jezik Bosne i Hercegovine, pa se miješamo. Oni nam kažu kako se nešto zove na ukrajinskom, onda mi njima kažemo kako se to zove na bosanskom. Dakle, to je jako lijepa mješavina kultura i jezika na tako malom prostoru. Mislim da će nam ovo donijeti samo neka bogata sjećanja, prijateljstvo i snagu u našim životima koje prije nisam mogao ni zamisliti- izjavila je bh. ambasadorica u Češkoj, piše Fokus.