Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je kako su izmjene Izbornog zakona BiH ključni zadatak koji se mora završiti.
-Preostao je ključni zadatak, Izborni zakon, kojeg moramo završiti, zbog čega je trpio naš evropski put pa nismo popunili evropski upitnik, poručio je Čović.
I tako nam nositelj europskih vrijednosti, mrtvo hladno otkri da je upravo on glavni kočničar naše zemlje na evropskom putu. Da je kojim slučajem ovakvo što izjavio šef neke druge države, bez bilo kakvih premišljanja, zasigurno bi bio stavljen na stub srama javnosti, ali i što je važnije sam podnio ostavku ili bi već neko zatražio to od njega da učini. Ovako Čović se nastavlja poigravati sa ovom državom, njenom budućnosti, sa svima nama koji se svakoga jutra budimo i priželjkujemo normalan život.
Ne tako davno u decembru 2017. godine, evropski komesar za susjedsku politiku i pregovore o proširenju Johans Han dobrano je naružio bh. političare zbog činjenice da je BiH, zahvaljujući njihovoj nesposobnosti, postala jedin zemlja u regionu koja ni za godinu dana nije odgovorila na upitnik Evropske komisije!
Jeste evropski komesar napokon pročitao ovdašnje političare da samo obećavaju i ništa ne rade (znamo mi to druže Han), ali nije išao u detalje pa da imenom i prezimenom žigoše glavne kočničare. Nismo dugo čekali nakon Hanove posjete BiH pa da se glavni krivac i sam otkrije. Od Čovićeve ispovjedi grijeha i imamo i nemamo ništa konkretno.
Imamo sa jedne strane neku nazovi moralnu satisfakciju zato što je potvrdio ono što je javna tajna.
Sa druge strane nemamo ništa jer je zbog svojih bolesno ambicioznih nastojanja da se izmjeni Izborni zakon kojim bi se potvrdio treći entitet, ali i njemu bio osiguran još jedan mandat u Predsjedništvu BiH kao ekskluzivnom predstavniku Hrvata u BiH, blokirao evropski put države čiji je aktuelni šef.
Postavlja se pitanje da li je Čović ovim najavio da neće toliko više insistirati na izmjenama Izbornog zakona? Odakle takav politički zaokret? Šta je to prelomilo u ovom nekadašnjem direktoru Sokola koji je izrabljivao logoraše iz hercegovačkih kazamata, a da za to još nije odgovarao pred sudom?
Moglo bi se ovo njegovo “pokajanje” dovesti u direktnu vezu sa novembarskom presudom Prliću i drugima, kojom je bez sumnje ugašen i posljednji plamičak nade za Čovića i njegovu dugo sanjanu Hrvatsku (para) državu Herceg-Bosnu. Sjetimo se samo njegovih reakcija od prije dva mjeseca kada je pravosnažnom haškom presudom potvrđen UZP i učešće Hrvatske u agresiji na BiH.
Sve je redom iznenadio svojom žestinom u odbrani ratnih zločinaca. Onda je prenoćilo, pa ga Plenković svjetovao, i na koncu uslijedi javno pokajanje i pranje grijeha.
Vratio se nama naš europejac!
Ali, kako vjerovati čovjeku, političaru, šefu države kojem su puna usta priče o EU i NATO-u, a najmiliji mu srcu od svih Milorad Dodik, sa kojim ne krije da odlično sarađuje ( ma šta to značilo).
Čović zavidi Dodiku na njegovom malom pašaluku, na tome što je on neprikosnoven na jednom dijelu teritorije BiH, na tome što sve medije drži pod kontrolom…
Redovno ovaj dvojac proigrava na mnogim političkim pitanjima i odlukama, koje ne donose ništa dobroga ovoj zemlji, ali ni narodima koje predstavljaju, već isključivo njima.
Treba stalno imati na umu da se Čović nije oglasio oko presuda Karadžiću i Mladiću, te da nije bio za reviziju tužbe, jer bi to značilo direktno zamjeranje svom jedinom i iskrenom političkom partneru. Nije bilo ni Dodika u medijima kada Prlića i ekipu drugostepeno presudiše.
Ruka ruku mije i tako već godinama. A u BiH sve gore i gore. Čović nam je evo sada samo potvrdio zašto je tako, ali i poručio da se može igrati sa svima nama dokle mu je ćeif.
(Edina Latif)