Piše: Edina LATIF
Nakon što je Milorad Dodik, njegov političko-poslovni partner i prijatelj utabao proteklih godina teren otvaranjem osam predstavništava RS u Evropi i SAD, Dragan Čović je najavio po potpuno istoj matrici otvaranje zajedničkog predstavništva nekoliko kantona iz BiH u kojima većinski žive Hrvati.
“U Briselu već egzistira više predstavništava iz BiH i nedostaje nam ovo predstavništvo koje bi na dostojan način oslikavalo područje gdje žive Hrvati”, rekao je Čović.
Ovo je izjavio nakon što je odradio kompletan posao, a podršku su mu pružili hrvatski premijer Andrej Plenković, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i županije iz Hrvatske, “koji su preko svojih predstavništava u Briselu pomogli da budu riješeni svi administrativni problemi za otvaranje zajedničkog kantonalnog predstavništva iz BiH”.
“Predstavništvo će nam omogućiti da predstavimo svoju evropsku politiku, komuniciramo s tamošnjom administracijom, a omogućiće nam vezivanje za sve one institucije koje omogućavaju da se priključimo velikim projektima”, istakao je Čović.
Još u august 2011. godine tadašnji predsjednik HDZ 1990 Martin Raguž najavljivao je otvaranje kancelarije HNS-a u inostranstvu.
“Uz pravovremenu razmjenu informacija sa glavnim institucijama u Briselu i Vašingtonu, naš glavni cilj je da zaustavimo i promijenimo negativnu percepciju o hrvatskim legitimnim zahtjevima kada je riječ o hrvatskoj ustavnoj, institucionalnoj i stvarnoj poziciji u BiH, poštujući naravno integritet i subjektivitet BiH i njenih institucija”, pravdao je tada Raguž svoju najavu.
Sedam godina poslije, Čović je odlučio proširiti ovu ideju, za čiji realizaciju nesporno je to ,ima na raspolaganju ogroman novac, te najavio otvaranje “predstavništva hrvatskih kantona”.
U slobodnom prevodu ovo je ustvari uvođenje na mala vrata kantonizacije, odnosno oživljavanje Jelavićeve hrvatske samouprave, što jest jednako u konačnici “Herceg-Bosna”.
Na trećem zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora BiH održanom 3.marta 2001.godine u Mostaru donesena je odluka o uspostavi Međužupanijskog-međuopćinskog vijeća kao privremenog oblika hrvatske samouprave u BiH.
Cilj je bio “zaustavljanje majorizacije i otvaranje hrvatskog pitanja u BiH”. Međužupanijsko-međuopćinsko vijeće podrazumijevalo je koordinaciju između kantona i općine u kojima su Hrvati većina.
Dakle, istih kantona čije će predstavništvo Čović otvoriti u Briselu.
Da je u Bosni i Hercegovini normalna politička situacija, da u Bosni i Hercegovini ne vrije kao u kotlu, da u Bosni i Hercegovini nisu zategnuti odnosi, da ovakvo što radi političar koji voli i bori se za ovu zemlju, a ne političar koji uporno radi isključivo na vlastitom bogaćenju i na njenoj razgradnji, najava otvaranja ovakvog jednog predstavništva bila bi zasigurno dočekana sa odobravanjem.
Međutim, radi se o paravanu iza kojeg će se lobirati za “Herceg-Bosnu”, za podjelu BiH (Federacije), za stvaranje etnički čistih kantona sa hrvatskom većinom i za “posušivanje” UZP-a (udruženi zločinački poduhvat).
Čovićeve namjere nisu iskrene nikada bile, pa ni sada. Ne samo prema državi Bosni i Hercegovini, ne samo prema Bošnjacima ili Srbima. Njegove namjere nisu iskrene ni prema vlastitom narodu za čije se “interese žestoko bori”.
Predstavništvo koje otvara, ponajmanje će služiti hrvatskom narodu u BiH. Baš kao što ni do sada Hrvati (ne računajući njegovog punca, bliske prijatelje, rodbinu) nisu imali nikakve koristi od njegove “borbe” za njihova prava. Baš kao što ni građani u manjem bh. entitetu nisu profitirali od Dodikovih osam predstavništava, izuzme li se da je novcem iz njihovih džepova plaćao svoje ljude koji sjede tamo.
Jedini Čovićev cilj je zaokružiti etnički čiste teritorije na kojima bi vladao, te sebe spasio od sve glasnijih najava da bi mogao odgovarati za kriminal.
Dobro će mu doći briselsko predstavništvo da još lakše razvija biznise sa svojim partnerima koji sjede u Zagrebu i Moskvi, i nabaci koji miliončić pride za ne daj Bože. Jedino ako u međuvremenu “pravna država” napokon ne odluči da je “nositelju europskih vrijednosti” ipak mjesto na optuženičkoj klupi, a ne u fotelji u Predsjedništvu BiH i u Briselu.