Izjava Željke Cvijanović, članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, povodom obilježavanja 80. godišnjice oslobađanja koncentracionog logora Auschwitz-Birkenau, otvorila je niz ozbiljnih pitanja.
U dijelu izlaganja, Cvijanović je upozorila na navodni “rastući nivo antisemitizma u pojedinim dijelovima Federacije BiH, koji je naročito izražen od kraja 2023. godine”. Ova tvrdnja, koja je ostala bez ikakvih konkretnih dokaza, zaslužuje duboku kritičku analizu.
Prije svega, potrebno je razjasniti na šta tačno Cvijanović misli kada govori o “rastućem antisemitizmu”. Ukoliko se aludira na skupove podrške Palestincima, koji su organizovani u nekoliko gradova Federacije BiH, to bi predstavljao opasan i svjesno iskrivljen narativ.
Ti skupovi, kako su pokazali brojni izvještaji i svjedočenja, bili su izraz solidarnosti s civilima u Pojasu Gaze, žrtvama vojnih operacija, a ne manifestacija mržnje prema jevrejskom narodu. Poruke sa tih okupljanja jasno su pozivale na prekid ubijanja civila, žena i djece, te na uspostavljanje mira, bez ijedne riječi koja bi se mogla smatrati antisemitističkom.
Ako Cvijanović insinuira da je kritikovanje politike države Izrael prema Palestincima isto što i antisemitizam, onda takva tvrdnja svjedoči o nepoznavanju osnovnih pojmova ili, što je još opasnije, svjesnoj manipulaciji. Važno je naglasiti da se antisemitizam odnosi na predrasude, diskriminaciju i mržnju prema Jevrejima kao narodu, dok je kritika politike Izraela legitimna i prisutna širom svijeta, čak i unutar same izraelske zajednice.
Željka Cvijanović nije ponudila nikakve dokaze koji bi podržali njene tvrdnje o tobožnjem “antisemitizmu” u Federaciji BiH. Ovakve optužbe, iznesene bez ikakvih konkretnih podataka, opasne su jer stigmatiziraju čitave zajednice i narušavaju osjetljive međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini. Ako je cilj bio skretanje pažnje sa stvarnih problema ili politički obračun s neistomišljenicima, onda takav postupak zaslužuje osudu.
Osim što su njene tvrdnje neutemeljene, vrijedno je podsjetiti da njen stranački šef Milorad Dodik, s jedne strane izražava solidarnost prema žrtvama holokausta, dok s druge otvoreno podržava njemačku ultradesničarsku stranku AfD, koja se dovodi u vezu s netrpeljivošću prema manjinskim zajednicama, uključujući i Jevreje.
Historijski revizionizam i antisemitizam su ozbiljni problemi koji zahtijevaju preciznost i odgovornost u javnom diskursu. Na taj način ćemo zaista učiti iz lekcija prošlosti, a ne ih zloupotrebljavati za dnevnopolitičke svrhe.
Na kraju, izuzetno je važno da se javnost i institucije u BiH jasno ograde od ovakvih izjava i zahtijevaju odgovornost za izgovorene riječi. Pitanje antisemitizma previše je ozbiljno da bi se koristilo kao alat za političke manipulacije, posebno u zemlji s kompleksnom historijom i osjetljivim međunacionalnim odnosima.