U oblasti korupcije, jednog od najutjecajnih uzroka odlaska stanovništva iz države, prema mišljenju Evropske komisije BiH nije napredovala. Analizirali smo dokle smo to “dopuzali” u suzbijanju korupcije, zašto smo letargični i zašto nema političke volje.
Nakon što je Bosna i Hercegovina učinila prve značajne korake ka Evropskoj uniji poslavši konačno odgovore na pitanja o stanju u državi, stiglo je pozitivno Mišljenje iz EU, a uz njega i 14 preporuka kojima se institucije moraju ozbiljno pozabaviti kako bi BiH dobila kandidatski status za državu članicu EU. Jedna od tačaka je “Jačanje borbe protiv organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca”.
Ovog oktobra smo od Evropske komisije dobili i izvještaj o tome kako nam ide ispunjavanje 14 prioriteta u kojem stoji da je “BiH u ranoj fazi kada je u pitanju suzbijanje i borba protiv korupcije”, te da nije ostvaren napredak u odnosu na preporuke iz 2019. godine.
Zamjenik direktora Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije (APIK) Dragan Slipac navodi da u BiH postoje pokušaji da se nešto pozitivno uradi i da je, s obzirom na nedostatak političke volje, napravljen veliki napredak.
Šta je urađeno u BiH?
Na prvom mjestu formirana su tijela na svim nivoima koja bi trebalo da se bave prevencijom i borbom protiv korupcije, radi se i na strateškim dokumentima, ali ni jedno ni drugo nije dovoljno razvijeno da bi moglo suzbiti korupciju u državi.
“Činjenica je da su ta tijela na nižim razinama još uvijek ad hock tijela, s izuzetkom Kantona Sarajevo, Brčko distrikta i ZDK gdje su profesionalizirana. Problem je što ljudi koji su u tim tijelima pored svog posla rade i taj i onda tu nema dovoljno motivacije stoga izostane i adekvatna provedba i borba”, objašnjava Slipac.
U prethodnom periodu je trebalo profesionalizirati tijela na svim nivoima međutim pandemija koronavirusa je i tu ostavila posljedice.
Strategija i Akcioni plan borbe protiv korupcije
Razlog lošeg mišljenja Evropske komisije iz oktobra o korupciji u BiH najviše je nepostojanje strateških okvira koji bi se tim problemom pozabavili.
“Pravni okvir za borbu protiv korupcije sadrži značajne manjkavosti zbog neharmonizovanog zakonskog okvira, strategija i akcionih planova”, istaknuto je u analitičkom izvještaju.
Strategija je postojala za period 2015-2019 i osmislio ju je APEK, međutim polako privodimo kraju 2020. godinu, nova Strategija još uvijek nije usvojena, a niži nivoi vlasti čekaju na državu da usvoji ovaj dokument kako bi mogli oni dalje razvijati svoj.
Iz Sevoi Financial Consulting koji su kao konsultanti zajedno sa APIK-om i misijom OSCE-a u BiH uključeni u izradu nove Strategije i Akcionog plana ističu da je bitno usvojiti ove dokumente čim prije, no oni su več jednom skinuti sa dnevnog reda sjednice Vijeća ministara BiH.
“Strategija je radjena 2019. godine, a sad je već zadnji kvartal 2020. godine što znači da je već jedna od četiri godine strategije izgubljena”, rekli su iz Sevoi Financial Consulting d.o.o. te obrazlažu šta Strategija obuhvata:
“Strategija predlaze da se u sve uvede i privatni odnosno realni sektor i podjednako obaveže kao i javni jer sva istrazivanja koja su rađena do sada ukazuju na to da se koruptivni napad uvijek dešavao od privatnog ka javnom sektoru, rijetko i skoro nikada javni prema javnom sektoru ili realni prema realnom”.
Dragan Slipac navodi da novi strateški dokument treba imati i sektorski pristup jer je korupcija u značajnoj mjeri zastupljena i u zdravstvu, obrazovanju, javnim preduzećima…
“Pratimo preporuke zemalja članica EU, oni pomažu koliko mogu i stručno i finansijski, međutim na kraju se posao svodi na to da mi napravimo dokument koji odgovara BiH. Korupcija je zastupljena sistemski zbog čega traži sistemski odgovor”, rekao je on.
Osim toga, navodi da je potrebna dugogodišnja strategija na deset godina, a ne pet kako su do sada radili, te da se svake dvije godine donosi Akcioni plan.
“Prvi smo u regionu po broju donesenih strateških dokumenata o korupciji, ali nažalost i po broju neprovodenih strateških dokumenata”, zaključuje Slipac.
Iz Sevoia ističu da jednom usvojena Strategija može biti mijenjana ukoliko za to ima potrebe, ali da je važnije pratiti je i analizirati kroz Akcioni plan.
“Ako se ustanovi da neke mjere nisu bile provodive iz bilo kog razloga, redefiniraju se i pokušava se pronaći provodiva mjera. U tom slučaju je dovoljno samo izvijestiti Vijeće ministara da je došlo do nekih izmjena”, kazali su.
Šta treba uraditi?
Zamjenik direktora APIK-a Dragan Slipac navodi nekoliko nužnih promjena u državi koji bi doveli do suzbijanja korupcije.
Najprije je potrebna odgovarajuća zakonska regulativa i Zakon o borbi protiv korupcije BiH kao i Zakon o javnim nabavkama koji mora precizirati kriterijume za dobavljače i postaviti uslove pod kojima firme mogu konkurisati.
“Da su te stvari bile posložene od samog starta ne bi se moglo dogoditi da firma koja uopšte nije registrovana za neku djelatnost konkuriše na velikom tenderu i samim time uđe u sivu zonu”, podsjetio je Slipac.
Navodi i da se mora promijeniti stanje letargije i nepovjerenja, a najvažnije – potrebna je volja društva i politike da se radi na borbi protiv korupcije.
Politička volja je još uvijek na deklarativnoj osnovi, nema stvarne političke želje. Tu veliku ulogu ima i pravosuđe, ali ne trebaju se sva kola srušiti na njima. Oni jesu odgovorni jer je učinkovito procesuiranje kaznenih djela korupcije ujedno i prevencija, ali je kasno kada dođe do njih”, navodi Slipac.
Profesionalna antikoruptivna mreža je jedini način za rješavanje problema, a prevencija umjesto reakcije bi bila naša najveća šansa.
U regionu je korupcija također u velikoj mjeri zastupljena, međutim Slipac navodi da se u susjednim državama institucije i ljudi više bore protiv nje, za razliku od BiH gdje mu se čini kao da se korupcija “počela prihvatati kao društvena vrijednost, faktičko stanje koje se ne može promijeniti”. Zbog takvog fakta mladi uglavnom i mijenjaju mjesto stanovanja – negdje izvan BiH.