Piše: Nedžad AHATOVIĆ
Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH je u svojoj izjavi za medije kazao kako će bilo kakvo preispitivanje imena entiteta RS dovesti do izlaženja tog entiteta iz BiH. Dodao je i, kako je prijeko potrebno povesti dijalog o budućnosti Bosne i Hercegovine, a sve je to kazao isprovociran ponašanjem SDA koja je nedavno zaprijetila pokretanjem inicijative za podnošenje apelacije Ustavnom sudu BiH u vezi imena entiteta RS.
Inače, ova incijativa SDA izazvala je buđenje institucija međunarodne zajednice u BiH koje su burno reagovale na taj politički manevar temeljne bošnjačke političke partije. Na zahtjev Rusije, a u povodu pomenute inicijative SDA održana je čak i sjednica Vijeća za implementaciju mira (PIC). Komunike sa sjednice PIC-a bio je sve samo ne stav, jer su sve strane, a misli se na političke faktore, krive za proizvođenje političke krize u vrijeme pregovora za uspostavu vlasti. Sve to što je tobože rečeno ozbiljnim tonom govori u prilog činjenici da ukoliko bi i došlo do secesije entiteta RS od BiH, reakcija međunarodne zajednice bi bila apsolutno identična, bili bi jako zabrinuti i pozvali bi sve strane u sukobu da sjednu za sto i sve svoje razlike rješe mirnim putem.
To je vjerovatno proizvod lobiranja koje Milorad Dodik i njegov mentor Aleksandar Vučić plaćaju po svijetu. Samo je RS za osam lobističkih kuća u Americi, za posljednjih deset godina potrošila 18 miliona dolara. Rezultat smo vidjeli u ponašanju visokog predstavnika u BiH koji je potpuno indolentan na pritivustavno ponašanje kako Milorada Dodika tako i insitucija RS. No, zato je vrlo ažuran u osuđivanju drugih.
Ako uzmemo političku situaciju u BiH u obzir, onda ćemo vidjeti da su političari bez razlike iz kojeg entiteta dolazili apsolutno neodgovorni prema miru u ovoj zemlji. Sa jedne strane imate vrlo agresivno djelovanje političkih stranaka i institucija RS, dok sa druge strane nemate adekvatan odgovor niti političkih stranaka niti državnih institucija u smislu zaštite državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Palijativne i zakašnjele političke reakcije SDA, bez obzira što imaju opravdanje nisu svrsishodan odgovor na vrlo ozbiljne atake na državu BiH. Zašto?
Dok se bošnjačka politička elita smisli, Dodik već izvodi specijalne sastave MUP-a RS sa dugim cijevima na ulice Istočnog Sarajeva pod izgovorom povećanja stepena sigurnosti zbog održavanja EYOF-a.
Šta nam to govori? To nam govori da entitet ima spremne i međunarodne i političke i vojne kapacitete da dovrši ono što osuđenim ratnim zločincima Karadžiću i Mladiću nije pošlo za rukom, da zaista naprave drugu apsolutno etnički čistu srspku državu na drugoj obali Drine. Sa druge strane, hrvatski politički establišment kao saučesnik u ubijanju Republike Bosne i Hecegovine iz proteklog rata obnavlja i sprovodi istovjetne političke ciljeve o podijeli Bosne kao i ranih devedesetih godina prošlog stoljeća.
Ako nisam u pravu neka me političko Sarajevo demantuje šaljući specijalnu jedinicu SIPA-e da preuzme kontrolne punktove MUP-a RS u Lukavici. To se naravno neće desiti, jer je i za tu odluku potreban konsenzus, kojeg očigledno nema ne samo oko pitanja NATO-a, već i oko pitanja budućnosti države Bosne i Hercegovine. Dok su se bošnjački političari bavili uvećavanjem svoje imovine, entitet RS je javni novac građana Bosne i Hercegovine trošio na antidržavne aktivnosti i naoružavao MUP RS do te mjere da može bez problema da preuzme front rame uz rame sa Vojskom Srbije ili ruskim invazionim trupama bude li zatrebalo.
Sa druge strane, bošnjački politički establišment je doveo sam sebe u situaciju da nema popularnu podršku građana ne samo za očuvanje države BiH, već za bilo šta. O nekim ozbiljnim dugoročnim državničkim politikama koje se planski sprovode da i ne govorimo.
Nažalost, Bosna i Hercegovina je dovedena u situaciju da zavisi od toga da li će stranke lijeve orijentacije koje same sebe nazivaju BH blok ući u koaliciju sa SDA i na taj način izvršiti politički suicid, ali i spriječiti totalnu štetu po državu Bosnu i Hercegovinu i njeno postojanje. Ako se to ne desi SDA će ostati sama da se oko uspostave vlasti dogovara sa onim političkim faktorima u zemlji kojima i ratna opcija za rješavanje određenih ključnih pitanja za funkcionisanje države BiH nije strana. A to znači apsolutnu blokadu funkcionisanja države, dok se ne pristane na usvajanje segregacijskih odredaba Izbornog zakona po mjeri Dragana Čovića i dok se ne odustane od punopravnog članstva u NATO-u na insistiranje Milorada Dodika.
Stoga je apsolutno nepravedno tražiti od stranaka ljevice da se izjasne, da li da izvrše eutanaziju države ili nacionalnih politika u BiH što im je primarni politički cilj. Odgovornost za ovakvo katastrofalno stanje u kojem se država BiH nalazi leži prije svega na bošnjačkom političkom establišmentu, koji je bio isključiv i koji nije na vrijeme prepoznao ozbiljnost i dimenzije novog dvojnog i veoma podmuklog ataka na državni suverenitet i teritorijalni integrtitet Bosne i Hercegovine koji je iniciran iz Beograda i Zagreba, a najviše sponzorisan iz Moskve.
Sa druge strane isto tako je nepravedno izjednačavati odgovornost svih predstavnika nacionalnih stranaka za rat i agresiju na Republiku BiH 1992 – 1995. godine, jer je i tada, baš kao i danas kristalno jasno ko stoji iza dizanja međunacionalnih netrpeljivosti i tenzija i s kojim ciljem. Onima kojima to nije jasno mogu se sutra naći u situaciji da im se sve beneficije parlamentarca ukinu, jer će se zbog svoje političke kratkovidosti, sujete i političke sadake od koje zavise iznenada i ničim izazvani probuditi u nekoj drugoj državi.
Bosna i Hercegovina se nalazi pred prekretnicom ili će postati normalna građanska država, članica NATO-a i EU ili će vrlo brzo skliznuti u spiralu etničkih napetosti i sukoba koji će srazmjerno reakciji međunarodne zajednice polako prerasti u otvoreni sukob sa neizvjesnim posljedicama. Odgovornost za eventualni sukob u Bosni i Hercegovini ima prije svega zvanična Moskva čiji se ekonomski interesi u oblasti energetike apriori ugrožavaju na Balkanu i to ulaskom Makedonije u NATO. Samim tim bi novi međuetnički rat u BiH bio odličan instrument da se širenje NATO-a zaustavi u ovom regionu i time pokaže sva pogubnost američke hegemonističke politike koja nije uspjela da Detonskim sporazumom stvori normalnu multietničku državu u BiH.
Da li će do toga doći i kako će se ponašati najvažniji subjekti međunarodne zajednice, ostaje da se vidi. Ali, ukoliko narednih dana i mjeseci Venecuela bude izmaknuta ispod uticaja Rusije i Kine, slijedi revanš, a gdje drugo, nakon povlačenja SAD-a iz Sirije nego na Balkanu.