Danas se obilježava 29. godišnjica početka opsade Sarajeva, koja je bila najduža u historiji modernog ratovanja, i kada je odbranjena Bosna i Hercegovina.
Pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i paravojne srpske jedinice su ujutro 2. maja 1992. pokušale zauzeti Sarajevo, a da su u tome uspjele, to bi vjerovatno značilo osvajanje cijele Bosne i Hercegovine.
Nakon granatiranja je uslijedio napad iz pravca Lukavice, Trebevića i Nedžarića. Posebno žestoka borba je bila u samom centru grada, na Skenderiji. Ratovalo se na prostoru koji je 150 metara udaljen od zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Snažnim i hrabrim otporom je onemogućeno da specijalne jedinice JNA planiranom akcijom zauzmu Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Bivši visokopozicionirani političar i borac Armije Republike Bosne i Hercegovine Svetozar Pudarić je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa 2012. ispričao šta se dešavalo na Skenderiji. Sve je posmatrao iz zgrade sadašnjeg Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
-Tad sam potpuno jasno mogao vidjeti i oklopna vozila koja su došla iz pravca Vojne bolnice (op. a. sadašnja Opća bolnica ‘Prim. dr. Abdulah Nakaš’), odnosno kasarne Maršal Tito kroz ulicu Valtera Perića i koji su zaustavljeni pred zgradom Sindikata, odnosno zgradom Skupštine grada tada, sada kantonalnom Skupštinom. Oba tenka koja su sišla niz Ljubljansku i krenula od Kovačića prema Skenderiji, i onaj koji je pogođen pa se vratio i onaj koji je ušao u ulicu i tukao, ja mislim jedno četiri-pet sati neprekidno, po zgradama, po zgradi Predsjedništva, po zgradi Skupštine grada. Pošto nisam mogao odatle otići jer su borbe trajale duboko u noć, gledao sam i kako gori električna centrala. Nažalost, svjedočio sam uništavanju dijela centra grada s namjerom da se on uništi i da se vojno zauzmu određeni punktovi, prisjetio se Pudarić.