Slučajevi maloljetničke delikvencije potresaju Bosnu i Hercegovinu posljednjih godina. Dječak Denis Mrnjavac imao je samo 16 godina kada su ga njegovi vršnjaci na smrt izboli u tramvaju. Njegov maloljetni ubica osuđen je na deset godina zatvora, dok su njegovi pomagači osuđeni na 10 i 15 godina zatvora. Ono što je dodatno izazvalo osudu javnosti je jer je majka Milića bila optužena da je sakrivala bokser i nož kojim je Mrnjavac ubijen, iako je oslobođena.
To je bio samo jedan u nizu slučajeva koji su nas izvukli iz mirne svakodnevnice te natjerali da se zapitamo: da li odgajamo djecu na pravi način? Maloljetnički zločini jedan su od glavnih razloga izrade Matrice za rano prepoznavanje indikatora rizika od društveno neprihvatljivog ponašanja učenika koji se od ovog polugodišta počeo primjenjivati u Kantonu Sarajevo.
Šta predstavlja Matrica?
Jednostavno rečeno – učitelji i profesori u osnovnim i srednjima školama će ocjenjivati ponašanje svojih učenika.
Svaki razrednik će početkom mjeseca u školskoj godini dati mišljenje o svakom djetetu i ono će također biti obilježeno šiframa. Zabrinite se ako Vas pozovu i kažu da je Vaše dijete ocijenjeno sa „R2“ – odnosno, da ponašanje djeteta znatno odstupa od uobičajenog.
Postoje ukupno 44 indikatora ponašanja.
Neki od njih su zaista i logični. Na primjer, B2 znači da je učenik nasilan prema vršnjacima, G10 da pokazuje pretjerano seksualizirajuće ponašanje, H4 da namjerno uništava školsku imovinu ili H6 da konzumira drogu.
Ali, to nije sve – i roditelji će biti ocjenjeni. Pa tako, ako ne budete dolazili na roditeljske sastanke, možete dobiti ocjenu E1, a E4 ukoliko se svađate sa profesorom i osobljem, odnosno, ako ste nasilni.
S druge strane, postoje i ocjene koje mogu biti upitne – pa tako B1 označava da učenik nije prihvaćen od strane vršnjaka, F4 ukoliko učenik misli da drugi određuju njegov život ili G17 ukoliko učenik muca. Ocjenjivat će se i odnos roditelja i učenika.
Jedno od prvih pitanja koja su se pojavila jesu šifre. Da li će se vršiti diskriminacija nad djecom ukoliko svako od njih bude označeno šiframa? Kada su nam djeca postala samo broj i slovo?
‘Matrica nije nikakav instrument kojim se djetetu daje bilo kakva šifra ili dijagnoza ili koji će stigmatizirati dijete i nije sredstvo koje će pratiti dijete kroz dalji život, nego instrument koji će omogućiti da se lakše prate poteškoće u učenju, odnosu sa vršnjacima, u odnosu sa nastavnicima, odnos prema problemima ili hiperaktivno ponašanje”, rekao je za portal diskriminacija.ba predstavnik Ministarstva zdravlja FBiH Goran Čerkez.
Objasnio je i kako će odnos biti profesor – škola – roditelj te da se neće dešavati da drugi roditelji i djeca saznaju za tuđe šifre. Ali, to je teško moguće. Kako je diskriminacija djece već sada prisutna među omladinom,(posebno na osnovu ekonomske moći i socijalnog statusa) tako je moguće i da će se roditelji htjeti pohvaliti „šiframa“ svoje djece, dok će djeca rado dijeliti svoje „šifre“ sa vršnjacima, u želji da dokažu kako su bolji ili lošiji od ostalih, zavisno od karaktera i namjera svakog djeteta.
Šta tačno predstavljaju šifre?
Jako dobro pitanje koje je nemoguće ne postaviti – šta znači ako neko dijete ne bude donosilo pribor na nastavu, odnosno, šifra A4 – govorom nadležnih u ovom slučaju? Ili šifra D2 – higijenski zapušteno dijete? Da li je ovo problem koji ukazuje na nasilničko ponašanje ili odnos roditelja prema djetetu ili, možda, nemogućnost obavljanja higijene zbog socijalnog statusa? I čemu šifra B2 ili B3 koja ukazuje na nasilje prema vršnjacima ili obrnuto? Zar u ovim slučajevima ne bi trebalo odmah reagovati, a ne čekati mjesečni izvještaj razrednika?
Aktivistkinja Svjetlana Nedimović je za portal diskirminacija.ba rekla kako Matrica ne prepoznaje detaljno verbalno nasilje, poput izjava koje često čujemo: “Nož, žica, Srebrenica”, “smrdljivi Cigani”, a pojam “samopovrijeđivanja” se smatra grickanje noktiju, često prisutno u mlađem dobu, čupanje kose i slično.
Tako je, na primjer, prošle godine novinarka Ika Ferrer Gotić u javnost iznijela tužnu istinu – njena kćerka je godinama verbalno zlostavljana u školi. Sve je eskaliralo kada je njena kćerka stala na sred ulice, u želji da je auto udari, dok su joj dječaci koji su je zlostavljali rekli: “Hajde, ubij se, hajde!”. A sve zbog tamne boje kože. Kojom ocjenom i šifrom bi nastavnici ocijenili ovakvo ponašanje i na koji način bi jedna šifra ovo zaustavila?
Ko je kompetentan ocjenjivati druge?
Posebna tema ove odluke je i da li su nastavnici kompetentni ocjenjivati učenike te da li će to uraditi pravedno.
“Ova matrica će biti velika eksperimentalna greška koja može da proizvede velike posljedice po djecu koja će dobiti ‘šifru’ od nekoga ko nije kompetentan da procijeni psihološki profil djeteta. Također, to ne mogu uraditi ni psiholozi koji su često zaposleni po stranačkim linijama u školama, bez ikakvog znanja i kompetencija. Ne treba nama nikakva matrica, dovoljno bi bilo da škole poštuju odavno usvojeni Protokol o postupanju u slučaju nasilja u školama”, rekla je jedna od inicijatora obilježavanja Međunarodnog dana prevencije međuvršnjačkog nasilja u školama Merima Spahić.
Istina je da svaki professor i učitelj ima diplomu pedagoškog radnika, ali da li to znači i da dobro obavlja svoj posao? Da li znači i da je psihički stabilna ličnost? Da li znači da šifre neće biti neka vrsta osvete za neprilično ponašanje, na primjer – pričanje na času, kašnjenje ili suprotna mišljenja?
I na ovo pitanje je stavljen znak upitnika te je ostala blaga nada da će svi biti na visini svog zadatka. Mada, diploma i funkcija često ne znače da je neko pravedan čovjek.
Ipak, nedostaci su se pokazali već u pilot projektu.
“Svu odgovornost smo prebacili na stručne službe škole, stručne službe zajednice, na jedan oficijalni način, vrlo precizan, testirali matricu na 13 škola u KS, ona perfektno funkcioniše. Međutim, kada se proširio krug na totalni uzorak u KS, pokazalo se zaista da postoje slabosti u sistemu. Hoću da vjerujem da je manjina nastavnika zloupotrijebila svoju funkciju i prepadala djecu šiframa/dijagnozama”, rekao je za N1 profesor kriminologije Elmedin Muratbegović.
Pored toga, krajem prošle godine je objavljeno da je je eksperimentalna primjena matrice, obavljena u devet osnovnih te četiri srednje škole, dovela da je “otkriveno” 432 djece koji bi mogli biti potencijalni nasilnici. Uočen je i nedostatak stručnih kadrova jer, da bi se ispitala sva djeca, potrebni su – pedagog, psiholog i socijalni radnik što nemaju sve škole u Kantonu Sarajevo. Tačnije, većina njih nema ove potrebne kadrove.
Još uvijek je nejasno kako je Matrica “puštena u promet” ako je pokazala mnoge nedostatke. Kadrova i dalje nemamo, a očigledno da 44 pitanja nisu dovoljno jasno precizirana kako bi se mogao detaljisati broj djece koja zaista imaju rane znakove društveno neprihvatljivog ponašanja.
Što jednostavnije – to bolje?
Čini se da je prije sve bilo mnogo jednostavnije. Ukoliko djeca nisu dolazila nekoliko puta na čas – zvali su se roditelji. Ukoliko roditelji nisu imali adekvatan pristup, ili su postojale sumnje na neku vrstu zlostavljanja – psihičkog ili fizičkog, zvala se socijalna služba. Danas postoje matrice za moguća 44 ponašanja koja se mogu pratiti samo ukoliko škole imaju učitelje i profesore koji su posvećeni svom razredu, učeniku ponaosob, te ukoliko imaju kvalitetan odnos sa roditeljima. A ovim će biti dodatno opterećeni – upisivanje šifri za desetine različitih ponašanja. U čemu se ne smije pogriješiti – jer, moguće je uvijek da roditelj želi utjecati na ocjenu ili ovog puta, šifru svog sina ili kćerke. Pošto njegovo dijete mora u svemu biti najbolje – čak iako društveno nije.
Čini se samo da nam svima, na privatnom i profesionalnom planu, treba tek malo bliskosti, vremena i posvećenosti. Jer, to je razlog zašto djeca odu pogrešnim putem – ne šifra B, C ili D, već jer nema pažnju roditelja, jer mu je potrebna podrška, savjet, a često i kazna – jer tako se uči. Ako pustimo djecu da bude sve po njihovom – dobit ćemo nove ulične trkače koji neće znati pritisnuti gas kada vide ljude na zelenom svijetlu, dobit ćemo nove ulične ubice koji nose oružje i ubijaju našu nevinu djecu zbog pogrešnog pogleda, a nećemo imati koga odgajati i čuvati. Ni šifre davati.
Jednom ćemo se kajati zbog nedostataka vremena da dijete naružimo ili pohvalimo, nebitno bili profesori ili roditelji. Ipak smo samo ljudska bića, stvoreni od osjećanja, mesa i krvi, a ne šifre na papiru. Vrlo jednostavno.
(Ines Sandžaktarević)
