Na današnji dan 1992. godine, pripadnici prijedorske policije srpske nacionalnosti krvnički su ubili 224 nemoćna Bošnjaka i Hrvata na lokaciji Korićanske stijene.
Bili su to civili koji su prethodno prošli logorske torture (Keraterm, Omarska i Trnopolje). Pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili si ih pripadnici interventnog voda tadašnje policije genocidne Republike Srpske iz Prijedora. Naređeno im je da kleknu na rub provalije. Pucali su im u leđa, nakon čega su njihova tijela padala u ponor, dubok više od 300 metara. Nije im bilo dovoljno. Nastavili su bacati bombe i pucati kako niko ne bi preživio.
Ipak, nisu uspjeli u svojoj namjeri. Njih 12. se uspjelo spasiti. Svjedočili su u Haškom tribunalu na suđenjima ratnim zločincima. Na svaku godišnjicu masakra baca se 250 ruža u provaliju.
Masakr na Korićanskim stijenama je dio kampanje etničkog čišćenja Bošnjaka i Hrvata koju su osmislile vrhovne, a izvele lokalne srpske vlasti u Bosanskoj krajini. Još uvijek se radi na prikupljanu svih informacija koje bi dovele do pronolaska i identifikacije onih čija tijela još nisu pronađena.
U junu ove godine u Prijedoru je ukopano 86 ubijenih Prijedorčana i Kozarčana, većinom mladića, koji su ubijeni na Korićanskim stijenama 1992. godine.
Podsjećamo, za zločin na Korićanskim stijenama kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina. Sramne su kazne za ovakav masakr.
Imena presuđenih monstruma:
Darko Mrđa na 17,
Damir Ivanković na 14,
Gordan Đurić na 8,
Ljubiša Četić na 13,
Zoran Babić na 22,
Milorad Škrbić na 21,
Dušan Janković na 21,
Željko Stojnić na 15,
Saša Zečević na 23,
Marinko Lepoja na 23 i
Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.