Danas se obilježava Svjetski dan osoba s Down sindromom.
Datum 21. marta simbolizira tri reprodukcije 21. kromosoma što je glavno genetsko obilježje osoba s Down sindromom.
Simbol Dana sindroma Down su šarene čarape jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti, stoga danas ljudi širom svijeta oblače upravo šarene čarape kako bi iskazali podršku borbi osoba s Down sindromom da se što bolje integriraju u društvo.
Down Syndrome International službeno je odredio 21. mart kao Svjetski dan osoba s Down sindromom, što je UN prihvatio 10. decembra 2011. godine i time iskazao svoju podršku zaštiti prava osoba s tim sindromom u cijelom svijetu, a posebno u zemljama u razvoju. Prosječno jedno od 650 novorođene djece rađa se sa sindromom Down, a sindrom pogađa sve rasne skupine i može se javiti u bilo kojoj obitelji, bez obzira na zdravlje roditelja, ekonomsku situaciju ili način života.
Svjetski dan osoba s Down sindromom obilježit će se danas raznim aktivnostima na cijelom području BiH, piše bljesak-info.
Udruga za Down sindrom Mostar organizira aktivnost pod motom “Obrazovanje bez diskriminacije” kako bi senzibilizirala društvenu zajednicu prema osobama s Down sindromom.
“Brojni su problemi sa kojima se i dalje susreću osobe sa Daunovim sindromom, od toga da su u društvu teško prihvaćene, preko nedaća koje ih prate tokom školovanja do zaposlenja za šta je mogućnost skoro ravna nuli”, rekla je jučer u Banja Luci majka 13-godišnje djevojčice koja ima Daunov sindrom i direktorica Centra “Dajte nam šansu – Zvjezdice” Željka Perišić-Ninković.
Kako je rekla za Nezavisne, roditelji se udružuju kako bi svojoj djeci pružili ono što im sistem na neki način nije dao.
Kaže da činjenica da ne postoje asistenti u nastavi dodatno otežava odluku roditelja gdje i u koju školu upisati svoje dijete.
“Takođe, ako se odluče na redovno školovanje, roditelji se suočavaju s problemom da oni moraju plaćati asistenta. Zatim, imamo problem sa djecom sa Daunovim sindromom koja žive u ruralnim sredinama, gdje najčešće nemaju adekvatne logopedske, defektološke i ostale tretmane koji su potrebni, pogotovo u ciljanoj ranoj intervenciji”, kaže Perišićeva.
Prema njenim riječima, pravi problemi nastaju kad djeca završe školovanje.
“Gdje sa djetetom poslije školovanja, na koji način ga animirati i uključiti u širu društvenu zajednicu, ali to nije problem samo roditelja, to je problem i društva i zajednice u kojoj živimo”, izjavila je.
Sevdija Kujović, predsjednica Udruženja “Život sa Daunovim sindromom” Sarajevo, kazala je da je inkluzija primarni cilj Udruženja.
“To znači da želimo da naša djeca budu uključena tamo gdje su i njihovi vršnjaci, od vrtića do osnovne i srednje škole. Naravno, tu je i radna socijalizacija, a to podrazumijeva otvoreno tržište rada i za ovu populaciju”, kazala je Kujovićeva.
Prema njenim riječima, pod inkluzijom ne podrazumijeva se samo uključiti dijete u redovni sistem obrazovanja.
“Inkluzija znači da takvom učeniku treba obezbijediti sve servise i podršku koja mu je potrebna kako bi dalo maksimum tokom učenja. Mi to, nažalost, nemamo u školama. Ona je različita i zavisi od samog djeteta. Negdje je potreban asistent, negdje dodatna edukacijsko-rehabilitacijska podrška, a negdje opet veća vršnjačka podrška ili educiran nastavni kadar”, govori Kujovićeva.
Kako piše N1, više od hiljadu osoba sa Downovim sindromom živi u Bosni i Hercegovini a zaposlene su samo dvije. Iako žele biti korisni i društveno odgovorni građani, tek rijetkima poslodavac ukaže povjerenje.
“Vrlo često poslovi koji su tipični toj populaciji su naporni jer se ponavljaju iste radnje. Recimo slažete, razvrstavate, perete suđe… zbog loše vremenske orijentacije osobe sa Down sindromom su izuzetno istrajne u vršenju tih poslova”, istakla je Tanja Čolić, defektolog u Centru “Zaštiti me”.
Daunov sindrom je genetski poremećaj, a karakteristike su specifičan izgled lica, poremećaj u razvoju i drugi simptomi.