U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan djeteta, čiji je cilj da podsjeti i senzibiliše javnost o potrebi zaštite djece i maloljetnika od zloupotrebe, nasilja i raznih oblika diskriminacije.
Međunarodni dan djeteta ustanovljen je Odlukom Generalne skupštine UN-a na dan kada je 1989. godine usvojena „Konvencija o pravima djeteta“, dokument kojim se priznaju prava djece u cijelom svijetu. Konvenciju je ratificiralo 196 država, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području ljudskih prava u historiji, ali je njena provedba još uvijek nedovoljna. Konvencija je prvi dokument u kojem se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu.
U Bosni i Hercegovini Konvencija o pravima djeteta je pravni akt sadržan u Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma te kao ostale konvencije koje je BiH ratificirala ima prioritet u primjeni u odnosu na domaće zakonodavstvo.
Još postoje nedostaci koje treba riješiti
Relevatne državne vlasti u Bosni i Hercegovini nastoje da unaprijede prava djece u skladu sa ovim Konvencijama. Ipak, još postoje nedostaci koje treba riješiti. Razumjevanje tih nedostataka otežano je odsustvom koherentnog mehanizma prikupljanja podataka o pravima djeteta u državi.
Ustav Bosne i Hercegovine među svojim odredbama normira da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, a prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
U katalogu prava navode se i pravo na porodični život i pravo na zasnivanje porodice. Uživanje prava i sloboda predviđenih Ustavom Bosne i Hercegovine ili onih međunarodnim sporazumima, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
Države ratifikacijom Konvencije preuzimaju odgovornost za zakonodavne, upravne i druge mjere za primjenu prava priznatih u ovoj Konvenciji, u pogledu privrednih, društvenih i kulturnih prava, države stranke poduzet će takve mjere u što širem obimu svojih raspoloživih sredstava i u slučaju potrebe, u okviru međunarodne saradnje.
Također, temeljem Konvencije proizilazi obaveza država da Komitetu šalju, preko generalnog sekretara Ujedinjenih Nacija, izvještaje o mjerama koje su donijele, a koje djeluju na priznata prava, i o napretku koji je postignut u uživanju tih prava u roku od dvije godine od stupanja na snagu Konvencije, a nakon toga, svakih pet godina.
Polazeći od uvjerenja da dijete, radi potpunoga i skladnog razvoja svoje ličnosti, treba rasti u porodičnoj sredini, u okruženju sreće, ljubavi i razumijevanja, Konvencija o pravima djeteta u članku 20. normira prije svega obavezu države na posebnu zaštitu i pomoć kada dijete privremeno ili stalno lišeno svog porodičnog okruženja, ili ono koje zbog vlastitih najboljih interesa ne može ostati u tom okruženju, pravo na posebnu zaštitu i pomoć koju će pružiti država.
U skladu sa svojim nacionalnim zakonima država će obezbijediti alternativnu brigu za takvo dijete, koja uključuje, pored ostalog, davanje na brigu, usvojenje, ili, ako je potrebno, smještanje u odgovarajuće institucije za brigu o djeci, a pri razmatranju rješenja, dužna pažnja biće posvećena poželjnosti kontinuiteta u djetetovu odgoju, kao i etničkom, vjerskom, kulturnom i lingvističkom porijeklu.
Prije 33 godine svijet se ujedinio u želji da zajedno stvoarimo svijet kakav zaslužuju djeca. Svijet u kojem će svako dijete imati priliku rasti, učiti, razvijati svojee sposobnosti i talent, odrastati u porpdici, biti sigurno i zaštićeno.
Prije prihvaćanja Konvencije o pravima djeteta, nije postojalo široko prihvaćanje temeljne veze između dobrobiti djece i snage društava u kojima žive. Zato je Konvencija tako važna prekretnica. Konvencija je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obavezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su je prihvatile i ratificirale.
Prava djece nemaju rok trajanja
Prava djece nemaju rok trajanja. Ona su univerzalna i svevremenska. Djeca su naša budućnost. Svaka generacija, prilika je za stvaranje temelja za novi, bolji svijet. Prilika koju ne smijemo propustiti. Prilika da stvorimo svijet dostojan djeteta.
Dječja prava su prava kojima se štite sve osobe mlađe od 18 godina. Označavaju ono što svako dijete treba imati ili smije učiniti. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, hranu, igru, zaštitu i još mnogo toga. Dječja prava svakom djetetu trebaju osigurati mogućnost da dosegne najviše što može. Sva su prava povezana i jednako važna. Osim što nam prava pripadaju jer smo se s njima rodili, jednako je važno da poštujemo i tuđa prava.
Uloga djece i mladih u kreiranju budućnosti
Danas na svijetu živi 1,8 milijardi mladih, koji čine četvrtinu svjetske populacije. Mladi imaju ogroman potencijal da doprinesu društvenom, političkom i ekonomskom razvoju. Imamo odgovornost raditi s njima kao partnerima i pokretačima promjena.
Djeca i mladi dižu glas o pitanjima koja su važna za njihovu generaciju, od klime do mentalnog zdravlja, obrazovanja, diskriminacije, nasilja, te pozivaju odrasle da reagiraju. Djeca i mladi imaju drugačiju perspektivu od odraslih i donose nova i kreativna rješenja za probleme s kojima se svijet suočava, a oni nose u svom odrastanju.
Participacija djece i mladih jedan je od osnova građanskog društva. Osim što predstavlja ostvarenje prava garantiranih Konvencijom o pravima djeteta, stvaranjem uslova da se glas djece i mladih čuje i uvaži, pridonosi se vidljivosti djece i mladih kao važne društvene grupe te percepciji djece kao nositelja i aktivnih uživatelja svojih prava.
Bitan segment rada Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine je da prati zdravlje djece, podržava sve aktivnosti koje doprinose poboljšanju zdravlja i života djece i mladih, te da poveže njihove potrebe sa donosiocima odluka koji će potrebe i ideje za poboljšanje života i položaja djece provesti u djelo. Imamo odgovornost raditi s djecom i mladima kao s partnerima i nositeljima promjena za danas i sutra.
U povodu obilježavanja Svjetskog dana djece Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH podržava djelovanje djece i mladih – za djecu i mlade. Stavljamo se na raspolaganje i podržavamo djecu i mlade da progovaraju o svojim problemima i potrebama, nastojimo pomoći da se njihova mišljenja bolje čuju te ih inspirišemo dobrim praksama na angažman djece i mladih kao zagovornika i kreatora rješenja.
“Želimo da djeca i mladi budu u fokusu, želimo im pomoći da sami zagovaraju svoja prava, da se čuje njihov glas kao vizionara i kreatora rješenja problema 21. vijeka.”, poručili su iz Zavoda.
Svako dijete ima pravo na život, zdravlje, nediskriminaciju i razvoj svog punog potencijala.
Međunarodni dan djeteta obilježavamo s ciljem da podsjetimo javnost na potrebu veće zaštite djece i maloljetnika od nasilja, zloupotreba i raznih oblika diskriminacije.
Svjedoci smo brojnih slučajeva kršenja prava djece, koja su posebno izražena i prepoznatljiva na globalnom planu. Naime, djeca su žrtve rata, žrtve trgovine ljudima, a djeca i mladi su najbrojniji i u izbjegličkim kolonama koje bježe iz ratnih zona. Kao takva, djeca su posebno izložena raznim vrstama zloupotreba.
Zbog svega navedenog, društvo u cjelini treba posvetiti posebnu pažnju zaštiti djece i maloljetnika. Neophodno je uključiti cjelokupnu društvenu zajednicu kako bi se problemi rješavali, kako bi se što uspješnije radilo na suzbijanju nasilja nad djecom, te u posljednje vrijeme izraženom vršnjačkom nasilju te nasilju u porodici.
Djeca su naše najveće bogatstvo i zato kao društvo trebamo učiniti sve da im život učinimo ugodnijim,ljepšim i da spriječimo, koliko je to u našoj moći, bilo kakvu vrstu diskriminacije i zlostavljanja.