Piše: Muharem CERO
Nastupno obraćanje Milorada Dodika, novoimenovanog predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dalo je potvrditi da on u salonske predsjedničke dvore iz onih Banskih banjalučkih nosi sa sobom staru praksu robusnog separatizma, štabski opredmećenog u 68 strana programa “dogovorene države.”
Osam godina predsjedničkog mandata u RS-u Dodik je upravo provodio taj projekat, a stajao je kao vodilja i politički kredo na njegovoj zvaničnoj predsjedničkoj stranici.Nije poznato ime autora samog štiva, ali ga se pouzdano može smjestiti u relaciju beogradskih nacionalističkih gurua i famoznog Senata predsjednika Republike Srpske.
Valja pretpostaviti da će upravo ti skriveni centri moći biti njegova logistika u političkom djelovanju za njegovog predsjednikovanja. Koncept dogovorene države je duboko i otvoreno antidejtonski, a za svoje polazište ima osporavanje državnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine u pretpostavljenom mu proturječnom kontinuitetu entiteta RS naslonjenog na devetojanuarsku stečevinu.
U cijelu iskrivljenu percepciju unesen je i onaj poželjno-partnerski kontinuitet Hrvatske Republike Herceg-Bosne kao tvorbenu sastavnicu bosanskohercegovačke državnosti. Začinjeno konsocijativnim federalizmom (uz neskrivenu sinergiju velikosprskog i velikohrvatskog nacionalnog projekta) Bosna i Hercegovina poprima obrise konfederalnog etno uređenja kao prelaznog Ustavnog oblika poželjnoj disoluciji i nestanku državnosti.
Potvrda ovakve tvrdnje jeste i skeč sa unošenjem entiteske zastave tamo gdje joj nije mjesto. Taj čin je tek testiranje otpornosti partnera i njihove spremnosti na popustljivost. Upravo u kradom uneseni entiteski bajrak je bilo upakovano provođenje testne faze projekta “dogovorene države.
Ma koliko predstojeći mandat u predsjedništvu bude prepoznavan konfliktom njegovih članova, valja imati na umu da je on određen sukobom političkih interpretacija samog Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i zakona BiH koji su doneseni u njenim institucijama u preddodikovskim mandatima.
Očekivati je da će pokušaji nametanja sukoba “Dejtona protiv Дејтона” u Predsjedništvu imati i svoj posljedični refleks u oba doma Parlamenta BiH i vjerovatno u samoj državnoj Vladi. Vjerovatno će dobar dio trajućih četverogodišnjih mandata najzaposlenije insitucije u BiH biti Ustavni sud BiH i nanovo, u mogućem ojačanom kapacitetu, Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice.