Prema rezultatima posljednjeg popisa, Bosna i Hercegovina je četvrta najruralnija zemlja u Evropi, sa 60 posto stanovnika u ruralnim općinama.
Nemali broj je onih koji su udaljeni od centara i svakodnevno se dovijaju za prijevoz, nabavku i zdravstvene usluge. Za roditelje školaraca, život na selu je još veći izazov. Među njima je i porodica Mehmedović, iz Pala kraj Srebrenice.
Devetogodišnja Šejla Mehmedović živi sa ocem i nanom u Palama. Zimi, kad napada snijeg, Šejla pješači veći dio puta do škole u četiri km udaljenim Potočarima. Ipak, ova vrijedna djevojčica uspješno završava sve svoje obaveze. Domaće životinje su joj drugovi u igri.
– Kada se vratim iz škole, imam vremena za sve. Prvo se presvučem, jedem, onda idem malo na telefon, uradim zadaću, pročitam malo lektiru, poradim po kući pa idem u štalu. Od svih životinja koje ovdje imamo omiljena mi je ovca i ona se zove Belsijana, na drugom mjestu je mačak koji se zove Miško – kazala je.
Škola za djecu iz okolnih sela je često i jedina prilika da se druže sa svojim vršnjacima. Kako bi osigurali pristup školi svoj djeci, Općina Srebrenica finansira prijevoz za oko 130 đaka iz udaljenijih sela.
– Djeca iz mog razreda se druže i poslije nastave, jer su svi tu blizu, blizu žive. Šejla nije tu i ja mislim da je to jedan od razloga zašto ona jedva čeka da dođe u školu, jer je to njen čarobni svijet, gdje ona uživa u društvu svojih vršnjaka – kazala je Edisa Mehmedanović, Šejlina učitelica.