Da li znate da u našoj zemlji ne postoji registar davatelja matičnih stanica? Znate li koliko su duge liste čekanja za matične ćelije ako bolujete od akutne ili hronične leukemije, malignih limfoma, aplastične anemije i nasljednih krvnih bolesti? Ukoliko ne, imate sreće jer je ovakvih slučajeva bilo na stotine u BiH. Pa tu sreću nije imala Nina Bližnjaković od 15 godina koja je nedavno oboljela od leukemije i liječi se u Beogradu ili Daris Isić od pet godina koji je obolio od akutne leukemije. Prije nekoliko godina, broj oboljelih od akutnih leukemija u pet kantona F BiH bio je 3,1 na 100.000 stanovnika, što je porazan podatak.
Ali, iz Mostara nam stiže dobra vijest – Registar potencijalnih davaoca matičnih ćelija (koje bi mogle izliječiti ove bolesti) samo što nije pušten u rad, a do sada ima oko hiljadu davaoca.
Matične ćelije sadrže mnoštvo informacija iz naše genetike, a više od 50 godina se koriste one iz koštane srži, a u posljednjih godina i iz pupčane vrpce. Naravno, mi i ovdje zaostajemo za ostatkom svijeta. Hrvatska ovakav registar ima oko 15 godina, a Srbija od nedavno. Mi? Čini se da još uvijek nemamo razvijenu svijest o značenju matičnih ćelija, ni registra, a niti banke ovih ćelija – gdje bi se one pohranjivale.
Kada ovakav registar bude pušten u rad, bit će moguće za sve građane da se liječe u svojoj zemlji. Ali, isto tako, moći ćemo davati ćelije da se izliječi neko u svijetu, a onda i oni nama – napokon ćemo u ovom segmentu biti povezani sa ostatkom svijeta. Pored toga, ukoliko bude neophodan odlazak u drugu zemlju, uz formiranje registra i banke, cijena će biti drastično niža nego je bila do sada.
“Registar je baza podataka o svim osobama koje žele postati davateljem matičnih stanica koštane srži. Mi smo u fazi čekanja povjerenstva iz Ministarstva za zdravstvo FBiH u kojem će biti između ostalih i eksperti za HLA tipizaciju koji bi trebali vidjeti naš laboratorij za tipizaciju tkiva, pregledati prostor i kompetentnost kadra, kao i naš rad do sada kod testiranja uzoraka krvi naših potencijalnih davatelja matičnih stanica koštane srži, poslije čega bi dobili Rješenje o verifikaciji“, rekla nam je doktorica Jadranka Knežević i pročelnica Transfuzijskog centra.
Transfuzijski centrar u Mostaru do sada je prošao i vanjske kontrole iz Poljske, gdje je rad prošao sa tačnošću od sto posto, a uskoro dolaze i eksperti HLA tipizacije za našu regiju iz Slovenije i Poljske kako bi se dobio FEI standard.
Uz mukotrpan rad, naša stvarnost će uskoro biti pridruživanje Europskoj asocijaciji banaka koštane srži.
A da bi došlo do ovoga, napravljen je novi HLA labaratorij opremljen sa najsavremenijom opremom, kao i edukacija kadra.
“Edukacija kadra je napravljena kada su savladane sve tehnike i vještine koje zahtijevaju standardi za ovakva testiranja. Do sada smo upriličili sedam radionica u kojima su se educirala tri doktora medicne i 4 med.tehničara/sestre, mlada ekipa koja je počela i koja će nositi ovaj posao u budućnosti. Doktori medicine su išli na edukaciju u laboratorij za HLA tipizaciju na Rebru. Imamo već dva predstavljanja našeg rada u HLA laboratoriju u Njemačkoj na kongresu u organizaciji EFI akreditora i u Sarajevo na Kongresu hematologa i transfuziologa prošle godine. Dok se steknu uvjeti za transplantaciju, radit ćemo na opremanju odjela za zamrzavanje matičnih stanica iz periferne krvi, kao i zamrzavanje matičnih stanica iz pupkovine“, rekla je doktorica Knežević.
Čitav projekat iznosi oko milion KM – do sada je utrošeno oko 700.000 KM, a potrebno je još 300.000 KM za zamrzavanje i čuvanje matičnih ćelija do transplantacije.
A kako bi izgledalo davanje matičnih ćelija? Besplatno – svakako.
Dakle, pupkovina ide za javnu banku i daje se ukoliko zatreba, bilo kome u državi, ili svijetu. A bit ćete oslobođeni u tom slučaju i troškova čuvanja matičnih ćelija za ličnu upotrebu – ako vašem dijetetu zatreba (a nadamo se da neće). Zvučni odlično, zar ne? Do sada, čuvanje ovih matičnih ćelija u našoj zemlji bilo je moguće samo u privatnim klinikama. Cijena je prava sitnica za naše uslove – nekoliko hiljada KM. U zadnjih godinu dana, u medijima su se mogli pročitati i razni komentari za ovakve banke – neke do njih su bile naglo zatvorene, dok su neke tražile dodatni novac, a neke od njih nisu ni imale certifikat EU da bi radile svoj posao. Zato davanje matičnih ćelija više neće biti privilegija samo za finansijski podobne, niti će postojati malverzacije.
A koji su uslovi da postanete donator?
“Bitno je da osoba nema neko kardiovaskularno oboljenje, bolesti dišnog, krvotvornog, živčanog sustava, psihički poremećaji,autoimune, endokrinemaligne i infektivne bolesti (Hepatitis C, neizliječeni Hhepatitis B i.. trasnsplantirane osobe, bole nasljedno oboljenje, ovisnik o drogama, alkoholu i lijekovima. Još mnoga pitanja se postave prilikom popunjavanja pristupnice prije davanja uzoraka za tipizaciju tkiva“, objasnila je doktorica.
Dakle, ponudite svoj uzorak krvi za za tipizaciju tkiva, upisani ste u Registar pod šifrom, bez imena. Besplatno i sigurno. I jako je bitno da požurite – jer je sakupljeno u Mostaru do sada 1100 uzoraka, a da bi se pridružili Europi i svijetu, potrebno nam je najmanje 1500. Zato je potrebno uključivanje transfuzijskih centara iz cijele zemlje.
“Mislim da je Bosna i Hercegovina već odavno zaslužila da ima ovakav Registar, kao prozor u svijet ili tračak nade za sve bolesnike koji u svom liječenju imaju potrebu transplantacijom koštane srži“, smatra doktorica Knežević.
Korak naprijed svakako je bio i nedavno usvojeni Zakon o transplataciji organa i tkiva u svrhu liječenja na novou Federacije. Zato je i sam projekat na federalnom nivou, ali uz dobru volju svih nas, mogao bi uskoro biti i na državnom nivou.
“Ovo je najveći državni projekat koji bi trebao naše bolesnike otvoriti ka svijetu i ne dopustiti da umiru čekajući jer ovo je ipak država koja ima znanje“, poručila je doktorica Knežević.
Donatori su jako bitni za ovaj centar i uvezivanje sa Europom, za početak. Ako ispunjavate uslove, svakako biste trebali biti jedan od donatora. I nemojte misliti da bolest bira jesmo li bogati ili ne, ili smo privilegovani ili ne, jer ne bira.
Privilegija je biti donator, ne bolesnik!
(Ines Sandžaktarević)