U rano jutro 17. juna 1992. srpske snage po direktivi Ratka Mladića pojačane jedinicom Vojske Jugoslavije ulaze transporterima i tenkovima u Aerodromsko naselje. Ubijeno je 40 civila koji su nađeni u masovnoj grobnici u Vlakovu.
Formacija Niški specijalci izvodila je civile iz kuća, stanova i strijeljali su ih ili likvidirali na druge načine. Prema tvrdnjama preživjelih civila, jedna trećina ubijenih su bili Hrvati i Srbi, koje su srpske snage predstavljali kao žrtve Armije RBiH.
Upadi su izvršeni i na Dobrinji 3 gdje su muškarci odvedeni u zatvor Kula odakle su nakon nekoliko dana razmijenjeni tokom noći.
Tog 17. juna odjekivale su detonacije svakih 30 sekundi. Napadi su trajali do kasno u noć.
21. juni 1992. bio je sudbonosan za Dobrinju. Branioci Dobrinje pojačani specijalcima koji su po naredbi predsjednika Alije Izetbegovića nakon razgovora sa ratnim komandantom Dobrinje Ismetom Hadžićem Mutevelijom došli u noći 21. na 22. juni uspjeli su slomiti srpsku okupaciju.
“Dobrinja se nije dala, na prve barikade odgovorili smo barikadama nismo dozvolili da nas zatvore”, prisjećao se komandant Ismet Hadžić Mutevelija.
Naselje Dobrinja za agresora je bilo ne samo od operativnog, taktičkog nego i od strateškog značaja te je agresor i prije oružanog upada u Dobrinju plašio stanovništvo kako bi ih odgovorio od otpora.
Male grupe organizirale su se po dijelovima naselja. Dobrinja je već 5. maja bila na udaru srpskih snaga koje su transporterima izvršile ulaz u Dobrinju 1, 3 i 5 i Aerodromsko naselje.
Četnici su ušli preko noći od Trapara iz pravca Lukavice gdje je uništen prvi transporter JNA pogotkom Zajke Vatrenjaka.
Lukavička cesta bila je njihova glavna saobraćajnica (današnja Želimira Vidovića Kelija).
Na jednom transporteru bila je postavljena zastava na kojoj je pisalo „Arkan“ te su borci imali dodatni motiv da ga unište.
Fikret Kereš Fića, jedan od najvažnijih dobrinjskih heroja u filmu „Dobrinja – opsada u opsadi“ Avde Huseinovića navodi da su dobili ručni raketni bacač i niko se nije smio usuditi da gađa osim Zajke Vatrenjaka. A onda je Fića preuzeo te je do ranjavanja uspio uništiti 10 transportera i 4 tenka.
“Dobrinja je za ostatak Sarajeva i Bosne i Hercegovine bila otpisana. Međutim, zahvaljujući izuzetnoj sprezi i samoorganizovanosti običnih građana, civilne zaštite, policije i Armije Republike Bosne i Hercegovine uspjeli smo da se odbranimo i spojimo sa ostatkom glavnog grada Bosne i Hercegovine. Uspjeli smo da preživimo. Dobrinja je neispričana priča. Koliko god govorili o njoj uvijek će ostati nečeg što je trebalo reći. Kako preživjeti bez vode, hrane, struje. Kako se braniti bez oružja, liječiti bez lijekova, držati nastavu za djecu na prvoj borbenoj liniji, vjerske i druge obrede različitih konfesija… priče su koje nikada do kraja neće biti ispričane”, kazao je Hadžić 2015. godine.