Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u intervjuu za srpski Telegraf govorio je o svom odnosu sa liderom HDZ-a i članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda Draganom Čovićem.
Da li ovaj razgovor vodimo u Bosni i Hercegovini ili Republici Srpskoj?
“Usred Republike Srpske! Bosna i Hercegovina je imaginacija, tako da neko ko nema drugo obilježje svog identiteta, uzme taj okvir. Moj primarni identitet je Republika Srpska, Srbin i Srbija.
Ovaj stav je jeres za te neke građanske i liberalne opcije, koje se uvalile svijet u ozbiljnu krizu. Ozbiljnu krizu, možda veću od one iz 1933. godine, koja se još uvijek kontroliše, ali se vidi da je svijet u potpunom neredu.
Identitet je potisnut svih ovih godina zbog liberalno-globalističke politike. Ljudi nisu mogli da sahrane svoj identitet, već su se uvijek identifikovali sa svojom državom i nacijom. Kada je došlo vrijeme da se obračunaju te globalne ideje, identiteta i globalizacije i liberalizacije koja podrazumjeva kao važnost individue, a ne kolektivitet, dovelo je u poziciju da se te dvije ideje sukobljavaju… Zašto mi onda ovdje ne bi mogli da kažemo “Republika Srpska pre svega” ili “Srbi prije svega”?
Na pitanje da li će to biti slogan za izbore, Dodik odgovara da se obično ne ponavlja, ali će sigurno govoriti “RS prije svega”.
“To je dio mog ključnog i definitivnog identiteta. Ja sam čovjek koji pripada srpskom narodu, pripadam Republici Srpskoj, pripadam Srbiji. Ja se tako osjećam. Sve mi je važno što se tog pitanja tiče. Ja nisam čovjek koji je spreman da drugima čini zlo. Imao sam priliku, pa nisam. Spreman sam da branim svoj identitet i pravo na stav.
Ako neko od tih silnih NVO po Banja Luci i Beogradu ima pravo na svoje tako rigidne stavove u kojima se ponižava i potcjenjuje srpska država i srpski narod, a živi u njoj, kako je to moguće da mi ne možemo da imamo stav o primarnom osećaju svog identitata i pripadanja državi.”
Zašto se onda kandidujete za člana Predsedništva BiH, a kažete da je BiH imaginacija?
“Kada tako postavite tako pitanje – da ili ne. Naravno da postoji, ali ni tada nije lak odgovor. BiH je napravljena Dejtonskim sporazumom, bez ijednog realnog i racionalnog razloga da bude i opstane.
Ona nikada u historiji nije bila zaseban državni identitet, nego je uvijek bila u okviru velikih konglomeracija – Otomanske imperije, Austrougarske, Jugoslavije. Nikada nije iskazivala sposobnost da sam preživi kroz istoriju, pa čak ni daleku. Još kada su Kotromanići vladali ovim prostorom, koji su bili Srbi, naravno ovi kasniji pripadnici islama, prebjezi iz pravoslavne i katoličke vjere, sada su odjednom postali muslimani, islamisti i tražili su svoj identitet. Borili su se kroz vijekove i nikad ga nisu ostvarili, pa ga nemaju ni danas.
BiH iz tog historijskog razloga nije imala šanse ni potrebu da preživi tu 1995. godinu. Međutim, naravno, kako to biva, globalne sile, obično arogantne, koje isključuju bilo kakvu priču i vježbaju se uvijek, na za njih malim slučajevima, kakva je BiH, odlučili su da glume ponovo priču kako poslije rata može da se stvori multietničko društvo. Samo nekoliko godina poslije toga, Toni Bler, a zatim i Merkelova govorili su o propasti multietničkog društva koj ne može da se ostvari i održi. To se najbolje vidi kroz migrantsku krizu, koja trese čitavu Evropu.
Ali, za nas je bilo predviđeno da ćutimo i patimo u BiH. Napravljen je sistem u kome su minimalna ovlašćenja data BiH te 1995. godine u Dejtonu. Nasiljem međunarodne zajednice kroz niz godina, intezivno do 2005. godine, prenošene su nadležnosti od Republike Srpske, iščupano je 83 nadležnosti koje ne pripadaju po Ustavu BiH i date su nadležnosti BiH, od čega mi nemamo nikakve koristi. Imamo samo kao narod, kao Republika Srpska ogromnu štetu.
Opet zato što se u godinama poslije Dejtona odjednom pojavila priča o EU kroz evropski proces, BiH je počela da se modelira kao centralna zemlja, da bude funkcionalna. U tom procesu su počeli da nam govore, kako sva pitanja koja su od značaja za Evropu moraju biti na nivou BiH mimo Ustava. Sve je to oslabilo i onako minimalna nadanja Srba da se može nešto napraviti”.
Dodik objašnjava i kako u Sarajevu kao član Predsjendištva BiH planira da ojača poziciju RS-a i poštivanja Ustava BiH.
“Mislim da Srbi ne treba da šalju najjače ljude i nema potrebe da to čine. Muslimani to imaju potrebe, jer je to identitetski za njih važno, da je to Predsedništvo kao kolektivni šef države. Za nas to nije”, rekao je Dodik.
“Tamo gdje sjedi to Predsjedništvo izbačeni svi elementi i obilježja srpskog naroda i Republike Srpske. Nemate zastavu Republike Srpske, nego samo postoji neka zastava i grb, koji je nametnuo Visoki predstavnik. To nisu čak ni narodi to usvojili. To nije moja zastava. Ja nisam glasao za nju. Meni je to neko nametnuo, neko je rekao ‘to je od danas vaša zastava’. Moja zastava je zastava Republike Srpske”, poručio je on.
Generalno imate mnogo bolju komunikaciju sa bosansko-hercegovačkim Hrvatima, nego Bošnjacima. Da li može doći do formiranja trećeg entiteta u BiH?
“Mislim da je treći entitet neko rješenje, ako hoće da ono bude dugoročno održivo. Međutim, to nije intencija Bošnjaka. Oni hoće da identitetski unište Hrvate, čak i njihovu pomisao na teritorijalnu organizaciju entiiteta, koji se zvao Herceg Bosna, kako bi poslije krenuo obračun sa Srbima i našom Republikom i našim identitetom.
Ja to razumijem, neko to ne razumije. Kod Bošnjaka je bazična postavka u politici ‘nas ima više, mi se više rađamo, pripada budućnost nama, treba samo da izdržimo’. Zato nema nikakvog dogovora. Srbi su ovdje živjeli vijekovima i još vijekovima će živjeti. Prava koja imamo ne smijemo da izgubimo. To nije stvar većeg ili manjeg broja, već stečenog prava i koje uporno treba da se brani.
Ja nisam ovde nikakva navijačka pozicija, već sa Čovićem imam odličnu saradnju i razumjevanju. Mislimo da treba spriječiti proces majorizacije koji se masovno primenjuje nad Hrvatima i svuda gdje može nad Srbima. Pogotovo u Federaciji”, poručio je Dodik.
(Index.ba)