U Narodnoj skupštini Republike Srpske, više od sat vremena, predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad Dodik izgovarao je najgnusnije laži o genocidu u Srebrenici.
Sve to šutke su pratili poslanici pozicije i opozicije, koji nisu imali ni jednu jedinu primjedbu na izgovoreno. Zaključak, šutnja je znak odobravanja, složili su se sa svim onim što je vožd iz Laktaša izgovorio za skupštinskom govornicom.
Ostat će zabilježeno zauvijek da je Dodik 2008. godine ( tada se prodavao Amerikancima) prvi u Republici Srpskoj javno i otvoreno priznao da je u Srebrenici počinjen genocid. Ostat će zabilježeno i da je deceniju poslije, 14. augusta 2018. godine ustvrdio da je „tragedija u Srebrenici dogovorena kako bi Amerika bombardovala Srbe“.
Nije ovo prvi puta da se čuje ovakva laž. I Ibran Mustafić je, ne jednom ( uglavnom za srbijanske medije, a naravno i RTRS) davao iste izjave.
-Srebrenica je apsolutno dogovoreni genocid između međunarodne zajednice i Izetbegovića, odnosno između Izetbegovića i Klintona- govorio je Mustafić.
Planski se nastoji negirati zločin najvećih razmjera počinjen na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Cilj ne bira sredstvo, a dokaz za to su razni mustafići koji se po potrebi aktiviraju.
“Masakr kojega su u julu 1995. godine u Srebrenici počinile snage bosanskih Srba ubivši tada više od osam hiljada Bošnjaka jeste zločin genocida i ta je činjenica dokazana sudskim presudama, ustvrdio je nebrojeno puta do sada Theodor Meron, predsjednik Haškog tribunala.
“ICTY je utvrdio da je ono što se dogodilo u Srebrenici bio genocid počinjen protiv bosanskih muslimana. Niko ne može negirati da je to bio genocid jer su počinitelji pokušali uništiti cijelu jednu skupinu”, kazao je Meron.
“Zločin u Srebrenici nije bio spontan. Postojao je plan i sve je dogovoreno na najvišoj razini. Kod genocida nije u pitanju samo koliko je ubijenih nego je li postojala nakana uništiti cijelu skupinu”, kazao je glavni haški tužilac Serge Brammertz.
Sa stanovišta utvrđenih činjenica i pravosnažnih sudskih presuda nedopustovo je govoriti kako u Srebrenici nije bilo genocida. Ma o kome da se radi. O službenoj Moskvi, službenom Beogradu ili Miloradu Dodiku.
Haški tribunal i domaći sudovi izrekli su do sada 700 godina zatvora, za genocid počinjen u Srebrenici. Osuđeno je 45 osoba. Osuđen je ratni vojni i politički vrh Republike Srpske. Dokazano je da su genocid počinili pripadnici MUP-a i Vojske RS. Međunarodni sud pravde u Hagu označio je Srbiju (jedina u svijetu) kao državu koja je mogla a nije ništa poduzela da spriječi genocid u Srebrenici.
O ratu u Bosni i Hercegovini sve se zna. Nijedan do sada vođen u svijetu nije dokumentiran pred pravosudnim organima kao ovaj- bila je agresija, dvostruka. Počinjen je genocid nad Bošnjacima. Postoji relevantna dokumentacija, mjesta, imena žrtava, imena zločinaca…
Ono što radi Dodik, a u koordinaciji sa Moskvom i Beogradom, opasno je. Još opasnije od toga je posmatrati njegovo ponovno ubijanje žrtava genocida, kao dio “predizbornog folklora”,i na njegovo “divljanje nad žrtvama” odgovoriti samo stranačkim mlakim pamfletima, koje vjetar odnese kao i sve dosadašnje.
Nužna je konkretna akcija (ne “oštra” reakcija) Ureda visokog predstavnika po čijem nalogu je i oformljena Komisija čiji Izvještaj je za Dodika “sporan” 14 godina od njegovog usvajanja. Odšuti li Valentin Inzko i na poništavanje Izvještaja o Srebrenici, bit će aktivni sudionik horskog negiranja genocida kojim diriguje Dodik.
I da! Dodik govori o tome kako se nastoji nametnuti kolektivna krivica srpskom narodu za genocid u Srebrenici. Sve dok on i njegovi istomišljenici negiraju ovaj najteži zločin, kolektivna krivica lebjdet će kao sjenka iznad glava cijelog jednog naroda.
Samo distanciranje od zločinaca i tadašnjeg režima koji je imao plan istrebljenje cijelog jednog naroda (Bošnjaka), te priznavanje genocida mogu dovesti do katarze. Jer kako god nema kolektivne krivice, tako nema ni kolektivne nevinosti. I šutnja je zločin!