Radovan Višković, premijer bh. entiteta Republika Srpska, u iskazima svjedoka pred Sudom Bosne i Hercegovine i pred Tribunalom u Hagu, dovodi se u vezu s ratnim zločinima i prikrivanjem ratnih zločina na području Podrinja.
To ga, zahvaljujući (ne)radu Tužilaštva BiH, ne sprečava da kao premijer manjeg bh. entiteta “prima k znanju” izvještaje takozvane “Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godina”.
Kako je danas saopćeno iz entitetske Vlade, Višković je rekao “da je ovaj izvještaj temeljni dokument, te da će u narednom periodu biti organizovano više okruglih stolova s ciljem njegovog predstavljanja široj javnosti”.
On se, navodi se dalje, “zahvalio Gideonu Grajfu za cjelokupni angažman u radu Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godina”.
Tako dolozimo do nevjerovatne činjenice da osoba koja se dovodi u vezu sa ratnim zločinima obavlja javnu funkciju, a pritom još i prima k znanju naručene izvještaje o stradanjima i to na istom području gdje su se desili zločini sa kojima se Višković dovodi u vezu.
Za Tužilaštvo BiH na čelu sa Gordanom Tadić, podsjetimo, Višković je tek “jedan od 4.100 prijavljenih za ratne zločine, prema kojima Tužilaštvo BiH postupa na isti način”.
Radovan Višković je, prema izjavi zaštićenog svjedoka M-16 u Sudu BiH, nudio novac za premještanje masovne grobnice u Milićima 1996. godine, dok je 1995. godine kao poručnik i referent Željka Kerkeza, zaduženog za transport u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, bio u Potočarima i Novoj Kasabi i to dva dana nakon pada Srebrenice. Taj podatak se nalazi u iskazu Kerkeza u Tribunalu u julu 2008. godine (vidjeti ovdje).
Iako se Višković još od 2007. godine, kada ga je zaštićeni svjedok prvi put spominjao pred istražnim organima BiH, dovodi u vezu sa krivičnim djelom prikrivanja ratnog zločina i pomaganja ratnim zločincima te za neprijavljivanje lokacija masovnih grobnica i učešće u izmještanju grobnica, za Tužilaštvo BiH on nije nikakav prioritet u radu. Iako se radi o istaknutom zvaničniku koji je godinama obavljao javne funkcije, od zastupničke u entitetskom parlamentu do aktuelne premijerske, za Tužilaštvo BiH on je tek jedan od 4.100.
Prošlog ljeta u medijima je aktuelizirano svjedočenje zaštićenog svjedoka M-16 koji je u Sudu BiH 2017. godine na ročištu u predmetu “Josipović i drugi” naveo da mu je “Radovan Višković nudio novac da premješta masovne grobnice”.
Zaštićeni svjedok M-16 je pojasnio tada da je Višković tokom rata obavljao funkciju pomoćnika komandanta glavnog štaba za saobraćaj u policiji Republike Srpske, dok je nakon rata dobio posao u rudniku boksita u Milićima.
– Ja sam isto radio u rudniku. Višković mi je 1996. ponudio da se prekopavaju i premještaju tijela iz grobnice u Milićima. Nudio je dobru zaradu uz obećanje da će sve osiguravati civilna policija – kazao je svjedok M-16, koji je tokom rata bio pripadnik Milićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), izvijestio je BIRN još u junu 2017. godine.
Nakon ovih tvrdnji svjedoka M-16 u Tužilaštvu BiH, barem koliko je javnosti poznato, protiv Viškovića nije pokrenuta istraga, odnosno navodi svjedoka, iako upućuju na ozbiljno krivično djelo, nisu ispitani.
S druge strane, nakon što su mediji podsjetili na iskaz ovog svjedoka, uslijedila je prijetnja direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica RS-a Milorada Kojića da će objaviti spisak svjedoka koji su svjedočili u predmetima ratnih zločina protiv osoba srpske nacionalnosti.
Tužilaštvo BiH na izrečene prijetnje uopće nije reagiralo.
Ohrabreni šutnjom iz Tužilaštva, mediji u entitetu Republika Srpska bliski SNSD-u, ekspresno su krenuli sa realizacijom Kojićeve prijetnje.
Najprije je Glas Srpske objavio članak u kojem je objavio inicijale i mjesto prebivališta zaštićenog svjedoka M-16 u predmetu “Josipović i drugi”, koji je pred Sudom BiH svjedočio da mu je Višković nudio novac za prekopavanje masovnih grobnica u Milićima.
Potom su mediji u RS-u, uključujući i RTRS otišli korak dalje, objavivši puno ime i prezime osobe za koju tvrde da je zaštićeni svjedok.
Tužilaštvo je tek nakon toga “formiralo predmet” o otkrivanju identiteta zaštićenog svjedoka, te objavilo da će “u vezi s tim izvršiti provjere”.
Od tada je prošlo više od osam mjeseci, a Tužilaštvo Bosne i Hercegovine odbija saopćiti rezultate svog rada.