Jedan od gradova koji se može pohvaliti bogatom kulturnom baštinom je Fojnica. U ovom starom bosanskiom gradiću, koji se nalazi oko pedeset kilometara zapadno od Sarajeva, a koji je smješten u njedrima planinskog masiva Vranica i okružen Matorcem, Zahorom i Jasikovicom, nalazi se jedan od najstarijih franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini.
Upravo muzej koji se nalazi u sklopu ovog franjevačkog samostana “Duha Svetoga” krije neprocjenjivo kulturno i historijsko blago koje se stoljećima čuva u okrilju njegovih zidova, a jedan od najvrijednijih dokumenata je zasigurno Ahdnama sultana Mehmeda El- Fatiha, stara 559 godina.
Čuvena Ahdnama Mehmeda II Fatiha, jedinstvena i najstarija povelja o ljudskim pravima i slobodama ispovijedanja vjere i kretanja ne samo franjevcima već svim narodima u BiH.
Zabilježeno je da je osvojivši Bosnu 1463. sultan Mehmed II pogubio posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, a da je predstavnik bosanskih franjevaca, fra Anđeo Zvizdović, izašao 28. maja 1463. godine pred njega na Milodraževo polje kod Fojnice. Priznao ga je za novog vladara Bosne i zamolio da njegovim redovnicima dadne vjersku i imovinsku slobodu djelovanja. Sultan Mehmed Fatih je izdao Ahdnamu (povelju), koja je bosanskim franjevcima od samog početka turske vladavine u Bosni osiguravala ta prava. Ahdnama koja je stara skoro 600 godina je dokument kojim se Bosna i Hercegovina ponosi.
Tekst Ahdname sultana Mehmeda II Fatiha:
“Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od prostog puka kao i odjeljenjima, ova moja vlastodržeća povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem veliku pažnju, te zapovijedam: spomenutim i njihovim ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podčinjenih, niti od mojih podanika – raje niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati ni njih ni njihov život, njihov imetak ni njihove bogomolje.
Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa sa velikim Božijim Poslanikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem, da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se suprotstaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijesti budu pokorni.“