Teo Domuz, sin Zlatnog ljiljana Čedomira Domuza koji je poginuo braneći svoju domovinu ispred Armije RBiH, napisao je emotivnu poruku na svom Facebook profilu koju prenosimo u cjelosti.
“Dječak iz mog djetinstva…
1992-1995 godine ludila, godine smrti, godine koje ovog malog dječaka zarobiše u sivilu rata… Tog kobnog jula 1992. godine, taj mali dječak obuče, u to vrijeme najpopularniji komad odjeće, uniformu sa nepunih 10 godina!
Obuče je jer ju je i njegov idol, njegov heroj, njegov grom, odnosno njegov otac nosio i ako je bio protiv toga da je i on obuče!
Nije mu dao. Kad god bi rekao i ja ću biti vojnik kao i ti, on bi mu odgovorio: “možeš ali preko mene mrtvog”! I gle sudbine! Baš ta smrt bi razlog da ovaj mali dječak obuče uniformu, čizme, stavi baš njegov pištolj za pas, sva njegova obilježja koja je nosio i položi zakletvu jednoj i jedinoj domovini, Bosni i Hercegovini!
Od tog dana pa evo do danas, prođe 28 godina a dječak iz mog djetinstva je još uvijek tu, u malo drugačijoj uniformi, sa drugačijim obilježjima i hvala Bogu u miru! Služi svojoj državi i svim njenim narodima! Ne pada, ne odustaje, ne ruše ga mnoge nepravde jer je takve japije! Za njega je Bosna a Boga mi i Hercegovina jedino što ima i jedino za šta vrijedi i život položiti, baš kako je to uradio i njegov grom!
Ne odstupa od njemu svetih stopa, koje ugazi njegov grom, njegovih principa i riječi: “ljude djelim samo na dobre i loše. Nikako po boji kože, boji očiju, boji kose, vjeroispovijest, naciji ili bilo čemu drugom”! Dječače, koračaj! Hrabro i dostojanstveno ma šta ti bilo na putu ne padaj i ne odustaj!!!”
(Index.ba)